NATO
април 26, 2009KONTRA: Obruč
VREME: Kada ste u Austriji razgovarali o širenju NATO-a i vojnoj neutralnosti, da li ste u vidu imali i razlike u razvijenosti Austrije i Srbije, zbog kojih jedan broj vojnih analitičara tvrdi da neutralnost za Srbiju nije dobra ideja?
Boris Tadić: Bili bismo veoma naivni kada bismo neutralnost Švedske i Austrije mehanički prenosili na Deklaraciju o neutralnosti Srbije. Srbija je kudikamo manje razvijena zemlja i zemlja sa manje stabilnim političkim institucijama, tako da će se o toj deklaraciji sasvim sigurno diskutovati narednih godina. Moraće biti uzet u obzir čitav spektar pitanja – od bezbednosti, ekonomije do politike, koje su prosto neodvojive jedna od druge. Srbija ima dosta dobro definisan nivo odnosa sa NATO-om kroz Partnerstvo za mir. Mislim da postoji jedan široki prostor kroz koji bismo mogli razraditi naše odnose. Dokle god se ne dostigne taj cilj, izlišno je govoriti o drugim koracima.
Intervju sa predsednikom Republike
Kriza morala i karaktera
април 22, 2009Republički odbor za rešavanje o sukobu interesa preporučio je da državni sekretari Slobodan Homen i Nebojša Ćirić budu razrešeni zbog uticanja na sudsku vlast i povrede Zakona o sprečavanju sukoba interesa.
Krajem marta mediji su objavili da je državni sekretar u Ministarstvu ekonomije Nebojša Ćirić prosledio Ministarstvu pravde dopis u kome se traži da sudovi prekinu sva suđenja i zamrznu izvršenja pravosnažnih sudskih odluka koje se tiču radnih odnosa. Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde, taj dopis je prosledio Vrhovnom sudu, a on ga je prosledio svim sudovima.
Ćirić je posle tvrdio da je samo žlelo da obavesti vladu i ministarstvu o problemima u preduzećima i da je tražio da se razmotri mogućnost da se u 2009. godini zbog ekonomske krize obustave izvršenja sudskih presuda u radnim sporovima.
Homen je izjavio da je dopis bio jedan od mnogih koja stižu i da ga je samo prosledio u Vrhovni sud.
Iz Vrhovnog suda saopšteno je da sudije neće postupati po tom zahtevu i da je prosleđen kako bi se sudije obavestile o nedopustivom pokušaju mešanja dela izvršne vlasti u sudsku nadležnost.
Republički odbor za rešavanje o sukobu interesa zaključio je na današnjoj sednici da su Homen i Ćirić prekršili član 6. zakona, koji propisuje da je funkcioneru „zabranjeno da javnu funkciju koristi da bi uticanjem na odluku zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti ostvario korist sebi ili drugom, stekao neko pravo ili pogodnost, zaključio pravni posao ili na bilo koji način interesno pogodovao sebi ili drugom“.
Odbor je na današnjoj sednici po službenoj dužnosti pokrenuo postupak protiv predsednika Upravnog odbora Direkcije za gradsko građevinsko zemljište u Beogradu Milana Perovića zbog osnovane sumnje da je obavljanjem poslova savetovanja Luke Beograd povredio zakon.
Grad Beograd i Luka Beograd vode spor oko zemljišta, a Perović je, prema navodima medija, funkcioner jedne strane u sporu, a savetnik druge strane. Odbor je protiv njega pokrenuo postupak zbog povrede člana zakona po kojoj funkcioner ne sme vršiti poslove savetovanja pravnih i fizičkih lica.
http://www.blic.rs/politika.php?id=89414
Коментаришући изјаву Горана Кнежевића да се Демократска странка финансира парама НИС-а и Фонда за капитална улагања Војводине, Тадић је рекао да свака институција у Србији треба да ради свој посао.
„Једини начин да се држава успешно супротстави корупцији је да се сви баве својим послом. Суд треба да ради свој посао, тужилаштво свој, а државне институције свој посао”, рекао је председник Србије.
Градоначелник Зрењанина Горан Кнежевић, који је оптужен за злоупотребу службеног положаја, изјавио је да се странка финансирала донацијама у готовини које су се чувале у сефу, као и средствима од предузећа у власништву државе.
Тадић, који је и председник ДС-а, рекао је да неће учинити ништа поводом изјава оних који су осумњичени у кривичном поступку.
Он је подсетио да је ДС покренула читаву ову акцију и тиме преузела на себе све могуће ризике, дубоко верујући у оздрављење друштва.
„Охрабрујем све надлежне да раде свој посао. ДС је ту да их подржи и апсолутно сам сигуран и убеђен да ће ДС доказати да је водећа политичка институција у Србији у борби против криминала, корупције и сличних неправилности”, казао је Тадић.
Он је рекао да ће бити преиспитано финансирање свих политичких странака у Србији и ако се установи да постоје тајни фондови сви ће одговарати.
„Да не буде никакве дилеме, нико неће бити заштићен и нико неће имати заштиту било које државне институције, без обзира на то из које је странке”, изјавио је Тадић.
ХРИСТОС ВАСКРСЕ!
април 18, 2009СРПСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
СВОЈОЈ ДУХОВНОЈ ДЕЦИ
О ВАСКРСУ 2009. ГОДИНЕ
ПАВЛЕ
ПО МИЛОСТИ БОЖИЈОЈ ПРАВОСЛАВНИ АРХИЕПИСКОП ПЕЋКИ, МИТРОПОЛИТ БЕОГРАДСКО-КАРЛОВАЧКИ И ПАТРИЈАРХ СРПСКИ, СА СВИМ АРХИЈЕРЕЈИМА СРПСКЕ ПРАВОСЛАВНЕ ЦРКВЕ, СВЕШТЕНСТВУ, МОНАШТВУ И СВИМА СИНОВИМА И КЋЕРИМА НАШЕ СВЕТЕ ЦРКВЕ: БЛАГОДАТ, МИЛОСТ И МИР ОД БОГА ОЦА, И ГОСПОДА НАШЕГА ИСУСА ХРИСТА, И ДУХА СВЕТОГА, УЗ РАДОСНИ ВАСКРШЊИ ПОЗДРАВ:
ХРИСТОС ВАСКРСЕ!
ВАИСТИНУ ВАСКРСЕ!
Рецимо, браћо, и онима који нас мрзе,
опростимо све ради васкрсења.
(Пасхална стихира)
И ове године у пролећне дане, драга браћо и сестре, у једнакој радости прослављамо највећи празник Цркве Божије, Васкрсење Христа Спаситеља. Сваке године у ово доба, када тајанствена сила живота буди обамрлу природу, слава Васкрслог Господа и у нама буди један светлији, светији и радоснији живот. Данас навиру узвишене мисли, рађају се дивна осећања и обузима нас једно свето и несвакидашње расположење. Са Васкрслим Господом и ми се уздижемо у један виши и садржајнији живот. Блиста у срцу нашем победнички сјај вечног живота који нам је даровао наш Васкрсли Искупитељ и Спаситељ. Као што је у оном тајанственом Почетку, на Божију Реч постао свет и у свету живот, тако је својом Божанском силом васкрснуо из мртвих Син Божији Исус Христос. Овај велики догађај тајанствен је као стварање света, чудесан и узвишен као права песма радости која се заорила над свеукупном Божанском творевином. Шта више, као пуноћа првог стварања и као ново стварање, он је још чудеснији и узвишенији како од првог стварања тако и од свих историјских збивања.
Многи векови деле нас од оног ведрог јерусалимског праскозорја, када су свете жене Мироносице угледале празан гроб. А биле су дошле да мртво тело свога Учитеља помажу мирисима, да Га оросе сузама и да хладну гробну плочу загреју топлином своје љубави, своје верности и своје оданости. Биле су оне и поред крста Распетог Спаситеља онда када су Га, осим Мајке и једног ученика, сви били оставили. Макар и издалека пратиле су оне последње тренутке највећег Учитеља. Нису Га заборавиле ни када је умро. Зато су удостојене да буду први сведоци и први весници Васкрсења, прве радоснице новога живота у Васкрслом Господу. Данас и у нашим ушима одзвања ехо оне благе опомене коју им је упутио анђео Божији са гробног камена: „Што тражите живога међу мртвима? Није овде, него устаде” (Лк 24, 5–6). И уплашене жене, ту у врту где је био гроб, прве доживеше радосни сусрет са Васкрслим Господом. Упутио их је да иду у Галилеју, да обавесте ученике и да их обрадују радосном вешћу да ће се и њима јавити (Мк 16, 7). И ево, драга децо Божија, и ова наша данашња васкршња радост потиче од тог сусрета са Васкрслим Господом, Који је васкрсао за нас и унео радост новог живота у све следбенике Своје и исповеднике Његове Божанске науке.
Исто тако, деле нас векови од сутона оног јерусалимског дана, када се Васкрсли Господ јавио следбеницима Својим, Клеопи и другом ученику. Преплашени, хитали су они из Јерусалима у Емаус, да би се склонили због страха од Јудеја. Иако нису били храбри као свете жене Мироносице, удостојени су сусрета са Васкрслим Господом. Скрио је Он од њих Свој пређашњи лик, па Га нису познали. И када их је после разговора о ономе што се догодило у Јерусалиму и ломљења хлеба напустио, исповедише се један другоме како је „срце горело у њима” док је са њима беседио (Лк 24, 13–32). Онај исти свети огањ, који је горео у срцима двојице Христових ученика који су ишли за Емаус, пламса данас и у нама, када прослављамо овај Празник над празницима, када и ми доживљавамо духовни сусрет са невидљивим победитељем смрти. Исти тај огањ грејао је и греје Цркву Божију у дугим вековима њене историје. Зар Он сам није казао: „Дођох да бацим огањ на земљу” (Лк 12, 49). Тај свети огањ грејао је и претке наше и осветљавао им живот у тамницама дугих векова. Живели су они дуго без дома, без огњишта, без слободе, у крајњој несигурности, без кућишта и имања, као и многи данас који су избегли са својих огњишта, али увек са вером у васкрслог Господа, с вером у победу правде и истине и с вером у васкрсење.
Исто тако, дуги векови деле нас од оне прве васкршње вечери, када се Васкрсли Господ први пут јавио својим од страха и разочарења преплашеним ученицима, и поздравио их поздравом охрабрења: „Мир вам!” (Јн 20, 19). У трен ока вратио им је мир, васкрсао веру у Њега и Своје Божанско посланство. Да Он, Син Божији, није васкрсао, историја хришћанства била би завршена одмах Његовим последњим речима на Крсту: „Сврши се!” (Јн 20, 30). А Он је васкрсао и у име те истине Његови ученици дадоше радосно живот за Њега. Носећи ту велику истину Његова Црква пошла је у победнички поход широм света, да без проливања крви победи своје бројне до зуба наоружане непријатеље.
„Што тражите живога међу мртвима?” (Лк 24, 5), опоменуо је, као што сте чули, анђео Божији свете жене Мироносице, наднете над светим гробом. Али оне су пошле на Његов гроб жедне истине и вечног Живота.
А данас милиони и милиони духовно осиромашених и морално опустошених људи, занесени сјајем пролазних ствари, живе у овом свету као у хладном гробу. Зар се свет не претвара у фабрику и тржиште лажног сјаја и пролазних вредности? Зар се данас често не говори да човек и без неба може мирно да ходи по земљи? Као да се попео данашњи човек на високе врхове своје вавилонске куле, самоуверен у своје знање, али често ситан, себичан, агресиван и пун злих настројења која прете његовој кули и његовом опстанку. Бојимо се да ће се ова наша цивилизација сувише касно сетити Христових речи: „Без мене не можете чинити ништа” (Јн 15, 5).
Наш Спаситељ је и постао човек, да бисмо се ми обожили. Дао је да се разапне на Крсту да би искупио грехе рода људског. Васкрсао је из мртвих да би нама даровао вечни живот. Учинио је смрт само једним посебним тренутком у животу – животу који не престаје. Када је Пилат пресуђивао Спаситељу, није имао духовне снаге ни умне висине да у Њему препозна Сина Божијег. Али ипак, испред његових очију није могла да умакне лепота људског лика страдалног Спаситеља у његовој судници. „Ево човека!” – објављује Пилат тужитељима (Јн 19, 5). Овим је ипак покушавао да утиче колико-толико на окореле савести Христових убица. Веровао је да ће људски сјај Његове Личности можда неке поколебати.
Молимо Васкрслог Господа да и у нама васкрсне људски лик првобитне човекове природе, који је данас тако често извитоперен, маскиран и унакажен бројним манама и пороцима. Да и у нама свако препозна човека, обасјаног Његовим вечним животом, био имућан или сиромашан, на великом или малом положају и месту. Наше доба је тренутно суочено са материјалном кризом, али је код нас још присутнија криза морала и карактера. Радоваћемо се ако свако, угледавши било кога од нас, може да каже: Ево човека! – да би свако, и пријатељ и непријатељ, и судија и тужилац, у свакоме од нас увек доживео истинског и правог човека. Сачувајмо, браћо и сестре, људско достојанство, које је толико уздигао Својим Васкрсењем Син Божији. Сачувајмо веру у Васкрслог Господа, љубав према ближњима, истини и правди; према свему добру које људи ипак желе, али које без помоћи Васкрслог Господа и Његовог Јеванђеља не могу постићи.
Помолимо се Васкрслом Господу и замолимо Га као двојица ученика, путника за Емаус, да остане са нама. Да му се радујемо, да из Њега црпимо снагу, да се духовно уздижемо, да нас не захвате и не однесу мутне воде нашег времена.
Упућујући ову поруку свој нашој браћи и сестрама, данас се посебно сећамо верника на Косову и Метохији, као и наших верника широм света, на свима континентима где православни Срби и сви православни хришћани данас прослављају Васкрсење Христово, ваш Патријарх и сви Архијереји Српске Цркве поздрављају вас поздравом радости и новог живота.
ХРИСТОС ВАСКРСЕ!
ВАИСТИНУ ВАСКРСЕ!
Daleko je Amerika
април 17, 2009VOSTANI SERBIE
Autor: Nataša B. Odalović
Prvo je Borka Pavićević napisala da neće. Onda je na Blogu B92, Ms Milić napisala da hoće: „Gimme a break sa ovom povikom na šoping molove po Beogradu“, i linkovala tekst „Neću“, objavljen u Danasu. Onda je bio „Utisak nedelje“, gde su učesnici imali stav: „hoću- neću“, kao i „neću i hoću“ i prepričali šta će se desiti u prvoj epizodi novog tv – ciklusa emisije „Insajder“.
Onda je nastupila renesansa haosa u neprincipijelnoj borbi svih protiv svih. Odnekud su se, najzad i bukvalno, pojavile gnjide i vaške, provereni bulajićevski filmski rekvizit dramatičnih istorijskih vremena. Ofanziva „Ušće“ zove se film koji ćemo još neko vreme gledati. Neki kažu nije film, nego reklamni spot za novi tržni centar.
Proleće je i kriminal se opet divno razbokorio pod državnim institucionalnim i vaninstitucionalnim pendžerima. Neverovatno kakav smrad se ponovo širi, a aprilski podmukla košava raznosi ga po Srbijici. I onda u toj državi opozicija neubedljivo traži izbore, a pozicija ubedljivo ubeđuje da to nije praktično u vremenu opšte oskudacije, em skupo, em se ništa ne bi promenilo. To poslednje je tačno. Kako god da promešamo karte, u igri ostaju stalno isti likovi. I oni više čak i ne pokušavaju da sakriju da državu tretiraju kao svoj stalni radni odnos, i šta se tu imaju pitati glasači, ta kolateralna šteta parlamentarnog sistema. Nema veze više iz koje je ko stranke. Lideri su večni. Iz države se raznosi, što kaže ona morbidna izreka, kao iz kuće pokojnika. Adekvatna metafora, šta hoćete?
Onda, valjda zato što je u nas tako tužno, i nema mnogo dobrih vesti, zaista me ozarila jedna vest iz Njujorka. Naterala me da proširim spisak stvari zbog kojih volim Ameriku, a taj spisak nije predugačak. Na njemu je, priznajem, poprilično holivudskih produkata; zatim, miris Kalifornije u kojoj nikada nisam bila, ali držim da znam svaku notu njenog mirisa; muzika najrazličitijih žanrova; status američkog građanina i odnos države prema njemu; Coca-cola, a od prekjuče – Kondoliza Rajs. Zbog „najameričkije“ vesti da se ova donedavna državna sekretarka, sada osim profesure na univerzitetu Stendford u Kaliforniji, bavi i poslom sportskog komentatora, „za blog lista Dejli bist prati Tajgera Vudsa na master turniru u golfu“! Inače, ovde, kada kažete da zbog nečeg malkice volite Ameriku rizikujete, čak i kad nemate ni dolar u džepu, da vas nazovu NATO-plaćenikom. Pa kad je već tako, što da se pravdam i kome uostalom, što žudim za „principom ostvarene utopije“, jer mi je dosta više maštanja o budućnosti koja neprestano „tek što nije“ za nas, obične građane Srbije, dok se elita (ne)legalno bogati. Hoću tu običnu „američku percepciju realnosti“, koja se razlikuje od naše utoliko što „za Amerikance realnost nije vezana za nemoguće. Ono što je smišljeno u Evropi ostvaruje se u Americi – sve što nestane u Evropi vaskrsava u San Francisku!“. Amin! A, to nije rekao Amerikanac, mnogi su verovatno prepoznali ovaj citat iz Bodrijarove knjige „Amerika“.
Kondoliza, dakle. Takva vest je u Srbiji nezamisliva. Evo, zamenite ime Rajsove sa imenom ma kog našeg političara, evergrin-lidera makar i nepostojeće strančice, a o krupnim zverkama i da ne govorim. Makar i kad „vrati mandat narodu“ što reče Koštunica, lider ostaje tu, da bdi, baje, spletkari, i da nadživi sve. Svoje birače, stranku, ugled, a ponekad i svoju državu. Ali i kad nema državu srpski političar privezan za onu Tarabićevu šljivu trovaće preostali narod paradržavnom metafizikom, i voljom za propašću svega oko sebe, i večnim bolom zbog neostvarivosti državnog „ideala“. Dobrica Ćosićje paradigma toga. Zato Ćosić nije moguć s onu stranu Atlantika. Ne ovaj naš. Nije moguće nešto kao Ćosić. Zato jer je u stvarnosti moguće samo ono što se ostvaruje, a ovde, kroz Ćosića kao egzotični politički redimejd, moguće je samo ono što nikad nije ostvareno. Bezumna težnja ka transcendiranju modernosti koju nikada još nismo ni dosegnuli, ali temeljimo svoje postojanje na toj projekciji. Zato srpski lideri, kao TV Šojić, imaju uvek na fotkama tu zagledanost u „viziju“. Ali, nemaju viziju. Samo zaglednost. Ako je Ćosić politički moguć, Srbija je njegov najperverzniji fantazam. Sama politička egzistentnost jedne persone mitskih karakteristika, sa narastajućim funkcionalnim dignitetom i uticajem od četr’es neke do 2009. anahrono je i plemenska, i nezamisliva za društvo koje je stvarno, živo i neokamenjeno. Ono što obespokojava je skriveni ideal svih srpskih političara da se ostvare kao paradigma, kao Ćosić. Zato je ovde vest o Kondolizi Rajs, sportskoj komentatorki, nemoguća. A višednevno tračarenje o TC „Ušću“ – vest dana! Danima! I to tek pošto je taj posao odavno završen.
Daleko je Amerika. Najmanje nas dele okean, vize, ili NATO. (Ne, ne zaboravljam bombardovanje, a kako bih?). Ali, nije ovo priča o tome. Srbiju od Amerike deli stvarnost. Mi smo ti koji je nemamo.
http://www.danas.rs/vesti/dijalog/daleko_je_amerika.46.html?news_id=158901
Histri
април 14, 2009BHAGAVAD-GITA
Pesma o božanstvu
Ardžuna sumnja i pokazuje slabost pred bitku
(skraćen razgovor između Krišne i Ardžune)
Ardžuna: ’’Kako mogu, o, Madhusudana, da napadnem Bišmu i Dronu u bici, koji su dostojni časti, o, Varisudana. Za mene bi u istini bilo bolje da jedem prosjački hleb na ovome svetu nego da ubijam visokouvažene učitelje; kad ubijem svoje učitelje, ja ću uživati ovde bogatstvo i ljubav – zadovoljstva umrljana krvlju.’’
Krišna: ’’Ti oplakuješ one koje ne treba oplakivati, mada tvoj govor može da bude razuman; pravi mudraci ne žale ni za živim ni za mrtvim. Ja sam oduvek postojao, oduvek si ti sam postojao i svi ovi vladari i uvek ćemo u budućnosti svi zajedno postojati. Kao što Stanovnik tela (čovečiji duh) prolazi kroz detinjstvo, zrelo doba i starost u ovom telu, tako isto on prelazi u nova tela. Mudrac se nikada ne vara u tome. Samo dodiri čula stvaraju hladnoću i toplotu, zadovoljstvo i bol, no oni dolaze i prolaze, nepostojani su: podnesi ih hrabro, o, Bharata! Nebiće ne može da postane biće, biće ne da bude nebiće; razliku između ovog dvoja znaju oni koji vide istinu. Znaj da je ono što prožima vasionu nerazorivo; niko ne može da uništi ovo nepromenljivo Biće. Prolazna su ovo tela, večito je ono što oživotvorava; ono je nepropadljivo, neizmerno, stoga se bori, o, Bharata. Ko misli da može ubiti ili da je neko ubijen, ne zna istinu: niko ne može da ubije, niti je iko ubijen! Ništa se ne rađa i ništa ne umire, ništa nije u vremenu postalo, niti će u budućnosti postati!
Ako budeš ubijen, zadobićeš raj; ako pobediš, uživaćeš zemaljske radosti; stoga ustani, o, Kuntin sine, i odluči se za borbu.
Tvoja dužnost je da radiš, a nikako rezultat rada; neka nikada lična korist ne bude pokretač tvoje aktivnosti, ali nemoj nikada pasti u neaktivnost. ’’
Ardžuna: ’’Ako misliš da je saznanje više od akcije, o, Krišna, zašto me teraš u ovo strahovito delo?’’
Krišna: ’’U ovom svetu postoji dvostruka staza: jedan se put zove sankia i postiže se saznanjem; drugi put je karma joga i postiže se akcijom. Nijedan čovek ne može dostići odricanje od dela uzdržavanjem od rada, niti može da postigne savršenstvo odricanjem od aktivnosti.
Ko obuzdava svoja čula, a sedi misleći svojim umom na čulne utiske, duševno je obmanut i licemer. Istinski je viši onaj čovek, čija su čula pod umnom kontrolom, a radnim organima vrši nesebično karma-jogu, o, Ardžuna. Stoga vrši svoju dužnost, jer je radinost viša od neradinosti; bez rada nije moguće ni održavanje tela… No za onog čoveka koji nalazi blaženstvo u Atmanu i koji je zadovoljan i radostan u Atmanu, za takvog čoveka ne postoji više nikakva dužnost. Njega se više ne tiče šta se u svetu radi ili šta se ne radi, niti on ima ikakav interes u svima živim bićima. Stoga vrši uvek svoju dužnost koju moraš izvršiti, ali nesebično, jer čovek koji vrši svoje dužnosti nesebično dostiže Najvišeg.
Što god jedan veliki čovek radi to isto rade i ostali ljudi; što god on postavi kao načelo, ceo svet se tome pokorava.’’
Ardžuna: ’’Pa šta je to, o, Varšneja, što podstiče ljude mimo njihove volje –takoreći silom – da čine greh?’’
Krišna: ’’To su želja i gnev, postale iz strasti, koja je sveproždiruća i zločesta; znaj da je ona tvoj neprijatelj. Kao što je vatra obavijena dimom i ogledalo pokriveno prašinom, a fetus obavijen matericom, tako je ovaj svet obavijen ovom energijom. Znanje mudraca je obavijeno ovim njegovim večito nepromenljivim neprijateljem – u obliku želje – koji je neutoljiv i nezasit. Njegovo je sedište u čulima, umu i razumu; pomračujući znanje kroz čula, on opsenjuje Stanovnika tela (Duh). Stoga, pošto savladaš čula oslobodi se ovog grešnog neprijatelja koji razočarava znanje i razboritost. Kažu da su čulni instrumenti visoki; um je viši od čula; razum je viši od uma, ali je najviši Atman. Tako, znajući da je Atman – Apsolutni Duh – viši od razuma, savladaj sebe sopstvenim silama i uništi tog promenljivog neprijatelja, koga je teško pobediti, o, Mahabaho!’’
Ardžuna: ’’Želim da saznam, o, Mahabaho, suštinu samopouzdanja i uzdržavanja, o, Hršikešo, ukrotitelju Kešina.’’
Krišna: ’’Čovek ne treba da se uzdržava od prinošenja žrtava, davanja mislostinje i askeze, ali treba da ih vrši istinski; žrtva, davanje milostinje i askeza očišćuje mudraca. No i ova dela treba vršiti odbacivši privrženost i nagradu; ovo je moje odlučno i najviše učenje, o, Parta. Ali nije celishodno odreći se zakonom propisanih dužnosti; odricanje svojih dužnosti iz puke zaslepljenosti pripada mraku. Ako se neko uzdržava od vršenja svojih dužnosti usled straha od fizičkog bola, njegovo uzdržavanje ima osobinu radžas i ovim odricanjem ne dobija nagradu. A kada čovek ispunjava jedno propisano delo smatrajući to kao svoju dužnost, a nije vezan za svet i nagradu, takvo se uzdržavanje zove satvam, o, Ardžuna. Ko ne izbegava neprijatne dužnosti, a ne naginje prijatnim dužnostima, znači da je prožet osobinom satvam, da je prosvetljen, oslobođen sumnje i da je sanjasi. Jer dokle god je čovek vezan telom, ne može potpuno napustiti aktivnosti; no onaj koji se odrekne svakog ploda rada zove se sanjasi.’’
BHAGAVAD-GITA
Pesma o božanstvu
Čigoja štampa, 2005.
‘’Učenje Svetog Isaka Sirina i naše vreme’’
Vladeta Jerotić
‘’O strastima’’
SVAKA STRAST
KOJA SLUŽI NA KORIST,
DATA JE OD BOGA.
I TELESNE STRASTI
STAVLjENE SU U TELO
NA NjEGOVU KORIST
I USPEVANjE;
A TAKVE SU
I STRASTI DUŠEVNE.
Isak Sirin (VII vek)
Naučeni svojom prirodom da osećamo i mislimo na dualistički način, manihejski pojednostavljeno deleći čoveka, prirodu, pa i samog Boga na dobro i zlo, anđele i đavole, tamu i svetlost, mi tako zaboravljamo, ili za sobom ostavljamo, same osnove hrišćanskog učenja. Kao što bi trebalo da znamo, judeo-hrišćanska religija nije dualistička religija, poput zoroastrizma i od njega izvedenih religijskih učenja, kao što su gnosticizam i manihejizam, koji su uticali na pojavu i širenje jeretičkih učenja pavlikijana i mesalijana, potom bogumila, kao preteča protestantizma, unutar vizantijskog pravoslavlja. Hrišćanstvo, kao monoteistička religija, slična judaizmu i islamu, predstavlja Boga kao jedinog Tvorca „i neba i zemlje“, što znači i duha i materije, sve vidljive i nevidljive prirode, čoveka i svih nižih živih bića, sve do kristala, za koje nauka danas pretpostavlja da nisu mrtva materija, jer i nema ničega mrtvog u kosmosu.
Ako je, dakle, Bog, prema hrišćanskom uverenju, Tvorac svega „vidljivog i nevidljivog“, Onaj, koji prema rečima proroka Isaije „pravi svetlost i stvara mrak“ (45, 7), onda, nije ispravno pretpostaviti, poput gnostičara, da je demijurg, neko niže božanstvo, možda otpalo od Boga, stvorilo ovaj nesavršeni i pali svet i njime dalje vlada. Ako već nismo uvek u stanju da, slično Lajbnicu, smatramo ovaj svet „najboljim od svih mogućih svetova“, osećajući se dobro u teodiceji, nije dobro negovati u sebi i za druge đavodiceju, projektujući sopstvenog unutarnjeg đavola na sve ljude, prirodu i istoriju.
(…) Kako bi trebalo razumevati pojam „strast“ kod sv. Isaka? Mada se strasti kod svetih Otaca najčešće izjednačavaju sa „sedam smrtnih grehova“, poznatih širom hrišćanskog sveta, u religijskom tkanju u kakvom je Isak Sirin upotrebio ovu reč, pre sam sklon da ovoga puta strasti poistovetim sa ljudskim nagonima, najpre, nagonom samoodržanja, zatim seksualnim i agresivnim nagonom. Američki psiholog Mek Dugal, osnivač hormičke psihologije, smatrao je da čovek poseduje i mnoge druge nagone ili nagonima bliske delatnosti; spomenimo nagon igre (homo ludens), skupljački nagon, ali i nagon ka saznanju („volja za smislom“ Viktora Frankla), nagonska potreba za stvaranjem (homo creator) itd.
Ne ulazeći u raspravu da li su svi ovi nagoni (strasti) nastali post factum, kao posledica „pada u greh“, ili, što mi izgleda verovatnije i prihvatljivije, da je Bog stvorio čoveka sa ovim nagonima, sledujući razgovetnu misao sv. Isaka, značajnije za nas je pitanje šta čovek čini, ili šta treba da čini sa svojim strastima (nagonima). Neće nam ništa smetati ako biblijsko kazivanje o postanku čoveka iz „praha zemaljskog“ i Duha Božijeg, prenesemo na vekovna naučna raspravljanja o odnosu materije i energije. Svodeći ovu raspravu, nešto pojednostavljeno, na naučnu pretpostavku da su materija i energija dva vida jedne iste prasupstancije, da kosmička materija stalno prelazi u energiju, a ova se potom zgušnjava u materiju – što se gotovo u potpunosti uklapa u smelu misao Karla Gustava Junga da su i materija i duh jednog korena – mogli bismo reći da su i priroda i čovek kao njen deo (a i deo Boga jer je i priroda stvorena od Boga), džinovski akumulator ispunjen materijom i energijom. Ako sada pod Erosom shvatimo, u prvom redu Božiju ljubav za čoveka i sve živo što je Bog iz ljubavi stvorio, a potom silan energetski rezervoar u kome su sadržani svi ljudski (i cele prirode) nagoni, onda smo još jednom, zaobilaznim putem, stigli do čoveka i njegove lične mogućnosti da slobodno odlučuje šta će činiti sa svojim strastima (nagonima) i njihovom neprocenjivo velikom energijom. Ova energija (nevidljiva, a ipak donekle merljiva) svakom je čoveku očevidna i pristupačna, naročito kada je reč o agresivnom i seksualnom nagonu. Kada sv. Isak Sirin kaže da su „telesne strasti stavljene u telo na njegovu korist i uspevanje“ onda je dozvoljeno pretpostaviti da je naš pisac u prvom redu imao na umu upravo ova dva najjača nagona u čoveku. Kada su ovi nagoni na „korist i uspevanje“? Zar ne onda kada čovek njima vlada, kada ih drži pod kontrolom volje, kada njihovu energiju koristi da upozna prirodu, da je umnoži i oboži, sledujući Božiju zapovest i blagoslov da rađanjem i množenjem učini Zemlju plodnom i srećnom!
(…) Polna strast u čoveka, jednom reči, može i danas da u njemu ostane na nivou animalne strasti upotrebljene isključivo u svrhu razmnožavanja; ona se može izopačiti u grešnu strast prave opsednutosti čoveka polnim nagonom koji se nemilice zadovoljava bez ljubavi, čak sa izbegavanjem stvaranja potomstva i, polna strast, može biti na „korist i uspevanje“, kada u ljubavi, u harmoničnom spoju telesne, duševne i duhovne ljubavi, muškarac i žena, u braku, zbilja ispune Božiju preporuku da „od dvoje načine jedno“. Obostrani i istovremeni orgazam u polnom odnosu muškarca i žene, predstavlja, u isto vreme, podsećanje na „rajsku ljubav“ Adama i Eve pre sagrešenja, a onda i začetak ploda međusobne ljubavi koje ispunjava i drugu Božiju zapovest o „rađanju i množenju“.
‘’Učenje Svetog Isaka Sirina i naše vreme’’
Vladeta Jerotić,
Ars Libri, Beograd, 1998.
Објављено од стране Varagić Nikola
Објављено од стране Varagić Nikola
Објављено од стране Varagić Nikola