Навијачи Партизана (и Звезде) највећи проблем!
Изврши одбор Заједнице фудбалских клубова Суперлиге оценио је на јучерашњој седници да је понашање навијача Црвене звезде и Партизана највећи проблем домаћег шампионата! Заједница је осудила најекстремније навијаче та два клуба и позвала све државне институције да се укључе у борбу против насиља на стадионима.
„Гробари” уз Ђурића!
Навијачи Партизана имају пет делегата у новом сазиву Скупштине, а сва петорица синоћ су глас дала победничкој страни и Драгану Ђурићу. Иако се спекулисало да се представници навијача „Гробари Југ”, „Гробари 1970″, „Јужни фронт”, „Крушевац” и „Јагодина” неће појавити на заседању, они су ипак стигли у пуном броју. Када је дошао ред на гласање, сви редом подигли су руку као подршку Ђурићу.
Партизан, клуб генерала и начелника тајних служби!
Свима је позната историја настанка Партизана и утицај функционера Војске а касније и функционера полиције и политичара на дешавања у овом клубу.
У претходном УО клуба седео је Душан Ступар, бивши начелник Државне безбедности у Београду, из времена доласка Милошевића на власт, учествовао је у афери Гојко и Савле, сада је тајкун.
У новом УО клуба имамо Бранка Ружића, једног од највиших функционера СПС-а и једног од најближих сарадника министра полиције!
Ту је у и даље незаобилазни Ратомир Бабић, човек уплетен у бројне криминалне делатности, најбољи примерак тог типа људи, муљароша и сплеткароша који доминира у Србији већ деценијама у оквиру исте елите. Сада видимо да је и близак сарадник Драгољуба Мићуновића близак сарадник и Јоце Амстердама, а овај је близак сарадник људи из и око СПС-а, полиције и тајне службе, па отуда, можда, долазе ”успеси” српске полиције у престретању великих количина дроге из Јужне Америке…
Маске се мењају али лица остају иста…
Време је да се разбије и тај стереотип, да су криминалци часнији људи од политичара и државних функционера! Да имају мало већи кодекс части и дате речи!
Криминалци су шљам, као и кстремни навијачи, као и већина српских политичара и државних функционера (у њих се убрајају и тајкуни)…
Навијачи Партизана који су убили навијача Тулуза били су ситни криминалци под контролом већих ”фаца”, једном од њих је, после убиства Француза, полицијац помогао да побегне из Србије…
Beograd 23. 12. 2009
Press
VEROVALI ILI NE
Miša Omega bio Mićunov glavni operativac
Biznismen Milomir Joksimović, poznatiji kao Miša Omega, kog policija sumnjiči da je parama Joce Amsterdama kupovao društvene firme po Srbiji, bio je svojevremeno bliski saradnik Dragoljuba Mićunovića!
Posle utapanja Mićunovićevog Demokratskog centra u DS, Joksimović je čak postao i član Glavnog odbora Demokratske stranke, ali je u međuvremenu „izbrisan iz članstva”.
Sve ovo je za Press juče potvrdio Nenad Dejanović, bivši funkcioner DC-a. Dejanović tvrdi da je Miša Omega bio glavni operativac kampanje 2003. godine, kada je Mićunović bio kandidat za predsednika Srbije!
- Joksimović je bio vrlo aktivan u kampanji… – naglašava Dejanović. Na pitanje da li je Joksimović davao novac za kampanju, on kaže:
- Ne znam da li je davao novac. Mislim da nije…
S druge strane, Milomir Joksimović za Press kaže da nema nameru da govori o politici.
- Neka svako radi kako misli da treba, a vreme će pokazati da li je sve ovo imalo smisla! Neću da pričam o politici, neću da reagujem na napade… – naglašava Joksimović. Na pitanje da li je još uvek član DS-a, on neće da odgovori.
- To ću da prećutim! Neću da budem ničiji jezičak na vagi – dodaje Joksimović.
U DS-u tvrde da Joksimović više nije njihov član.
- Joksimović je ušao u DS po automatizmu pripajanjem DC-a. Međutim, on nikada nije bio aktivan član partije, tako da je izbrisan iz članstva – tvrdi portparolka DS-a Jelena Trivan.
Prema podacima Agencije za privatizaciju, Milomir Joksimović – Miša Omega kupio je četiri društvena preduzeća. U decembra 2003. godine on je za 170 miliona dinara kupio „Napredak” iz Apatina, zatim je u februaru 2004. za 39 miliona dinara kupio Holding „Auto Vojvodina”, a zajedno sa Božidarom Tintarom u decembru 2005. godine je za 440 miliona kupio zrenjaninski „Vojvodina put”. Konačno, u oktobru 2007. godine pazario je i hotel „Jagodina”, koji je platio 72.982.000 dinara (vidi donji tekst).
Jagodina: Radnici štrajkuju, država preti da će Omegi uzeti i hotel
Deset bivših radnika UP „Palas” iz Jagodine najavili su juče da će u četvrtak ući u hotel „Jagodina” i početi štrajk glađu sve dok ne budu vraćeni na posao. Radnici najavljuju da će blokirati hotel sve dok na sastanak sa njima ne dođe i vlasnik Milomir Joksimović – Miša Omega.
Bivši radnici imaju presude za naknadu štete i naplatu zarada u višemilionskim iznosima, međutim, to pravo ne mogu da iskoriste zbog blokade računa.
Inače, Agencija je na osnovu kontrole utvrdila da u preduzeću „Palas”, u čijem sklopu je hotel, ima vrlo ozbiljnih problema u poslovanja. Vlasniku je dat rok da svoje obaveze izmiri do 14. januara 2010. godine. U suprotnom, ugovor o kupovini hotela biće poništen.
Pored ovih firmi, za koje se Joksimović zvanično navodi kao kupac, njegova firma „Auto Vojvodina” je 14. oktobra 2007. godine za 80.860.000 dinara kupila „Prvi maj” iz Lapova. Radnici ove firme blokirali su međunarodnu prugu zbog neisplaćenih plata. Posle ovog štrajka pokrenuta je istraga poslovanja Miše Omege, a poreska policija mu je prekjuče upala u sve firme.
S. Vojinović
Beograd 23. 12. 2009
Press
Komentar dana – Svetomir Marjanović
Parlamentarna krempita
Nastavljamo gde smo stali prošle nedelje. Srbija. Decembar, 22. Godina 2009. Drugi dnevnik Medijskog servisa evropske Srbije (ili bilo koje televizije).
„Danas je u Skupštini parlamentarna većina usvojila budžet, za koji je glasalo 127 poslanika. Uz 124 poslanika vlasti, „za” su glasala dvojica samostalnih poslanika, Vladan Batić i Jovan Damjanović, kome je nedavno legalizovana poslastičarnica, i Riza Halimi.”
Povodom usvajanja budžeta predsednica Skupštine Slavica Đukić-Dejanović čestitala ministru policije Ivici Dačiću i ministarki pravde Snežani Malović na uspešno obavljenom poslu, što su „vanljudskim naporima uspeli da nahvataju potreban broj poslanika”.
„Čestitam i ministarki finansija Diani Dragutinović na odlično odabranom sakou koji joj savršeno ide uz njenu frizuru i cipele!”
Povodom usvajanja zakona, obratila se i šef poslaničke grupe ZES Nada Kolundžija.
„Laž je da smo kupovali poslanike da bi budžet prošao! To nije tačno, to je laž! To čak nije ni istina, jer to je laž, a samim tim i nije tačno! A mi iz DS-a ne lažemo, jer da lažemo ne bi nam ukinuli vize! I laž je da smo Damjanoviću zbog budžeta legalizovali poslatičarnicu. On nema ni šampite.”
Samostalni poslanik Damjanović, čiji je glas bio presudan, kaže da nije tačno da je za budžet glasao zbog poslastičarnice!
„Moje glasanje za budžet nema veze s tim što mi je pre nekoliko dana legalizovana poslastičarnica! Jer, legalizacija je jedno, a budžet drugo! I ne može da se legalizuje budžet, kao moj objekat!”
Dragan Marković Palma kaže da se nije vratio iz Beča da bi bio 126. poslanik koji će glasati za budžet.
„Nisam ja 126. poslanik, ja sam prvi! Bez mene ne bi ni bilo ove Vlade i ovog budžeta! A da sam se vratio iz Beča, jesam!”
Na kraju zanimljivost. Carina Mađarske uputila je dopis srpskim ministrima koji su simbolično prešli granicu kod Horgoša u noći kad su Srbiji ukinute vize, da im vize nisu ni bile potrebne jer su na teritoriju Mađarske, za razliku od drugih građana, ušli sa diplomatskim pasošem!
Hvala i laku noć!
Svetomir Marjanović
Predrag Gluhaković
“Delta-Zekstra” ne odustaje od “Boske”
Beogradski konzorcij „Delta-Zekstra“ ne odustaje od kupovine Robne kuće „Boska“ Banja Luka iako nije ispunio kupoprodajnu obavezu, niti je, nakon više prolongiranja, uplatio tri miliona eura za to preduzeće.
Ministar trgovine i turizma Republike Srpske Predrag Gluhaković potvrdio je danas da je entitetska Vlada dobila pismo tog konzorcija u kojem ih obaviještava da nije odustao od kupovine “Boske“, te da su spremni da nastave dalje aktivnosti oko privatizacije i odmah isplati tri ovogodišnje plaće radnicima.
Gluhaković kaže da će naredne sedmice Vlada RS-a, Sindikat „Boske“ i predstavnici Konzorcija definirati Aneks ugovora o kupoprodaji „Boske“ koji se odnosi na produženje roka za plaćanje za 90 dana, počev od 26. marta ove godine.
On je novinarima, nakon sjednice Vlade, rekao i da će se nastaviti i aktivnosti oko rješavanja imovinsko-pravnih odnosa sa vlasnicima ekskluzivnih prostora u donjem dijelu robne kuće, zbog čega su i nastali problemi oko privatizacije „Boske“.
„Mora se pronaći način kako bi Konzorcij “Delta-Zekstra” isplatio zaostale plate radnicima u ukupnom iznosu od 450 hiljada KM, obzirom da su računi ’Boske’ blokirani. Na prijedlog Konzorcija, prije završetka privatizacije, dozvoljeno je unošenje robe ’Delta-Zekstra’ nad kojom će ova kompanija imati nadzor, a kako bi radnici imali šta da prodaju, obzirom da su rafe u robnoj kući prazne“, kaže resorni ministar.
On smatra i da namjera „Delta-Zekstra“ da isplati plaće radnicima i unese svoju robu govori o njihovim ozbiljnim namjerama i tome da će se ovaj proces uspješno završiti u predviđenom roku od 90 dana.
Radi podsjećanja, radnicima „Boske“ duguju se 22 plaće.
Entitetska Vlada je na današnjoj sjednici utvrdila i Nacrt zakona o reguliranju cijena kojim se, kaže Gluhaković, neće ugroziti slobodna trgovina i CEFT-a sporazum.
Tim zakonskim aktom, između ostalog, se definira kada i u kojim situacijama Vlada, resorno ministarstvo i inspekcijski organi mogu utjecati na cijene roba i usluga, ukoliko dođe do poremećaja na tržištu izazvanih, primjera radi, elementarnim nepogodama i slično.
http://www.sarajevo-x.com/biznis/news/clanak/090409089
20.09.2004
Blic – Kako uništiti Veterinarski zavod
Veterinarski zavod je jedini proizvođač vakcina protiv antraksa, besnila, gangrene i sredstava za otkrivanje bruceloze i tuberkuloze stoke na Balkanu. Takođe, proizvodi hranu za životinje. Zato je i zaposlene i javnost obradovala odluka Agencije za privatizaciju da se firma privatizuje na tenderu, znači državi je stalo da se firma sačuva, da joj se nađe strateški partner. Nažalost, sve nade u časne namere Agencije nestale su na prvom tenderu. Agencija prihvata ponudu ”Delte” za kupovinu Zavoda za dva miliona evra. Od pljačke na ovom tenderu spasila ih je činjenica da su tekstovi oglasa bili različiti u verziji na srpskom i engleskom jeziku. Shvativši da se radi o još jednoj od ”legalnih” privatizacija u kojima onih nekoliko porodica u Srbiji kupuju sve, zaposleni odlučuju da sami kupe svoju firmu i formiraju konzorcijum. Na sledećem tenderu njihov konzorcijum jedini ispunjava uslove. Drugi učesnik na tenderu je konzorcijum ”Zekstra-Bankom”. Kako ”Zekstra” trguje tekstilom, nisu je mogli proglasiti strateškim partnerom za proizvodnju veterinarskih vakcina, pa to čine uz pomoć ”Bankoma” čija se delatnost delimično poklapa sa Zavodom. U toku tenderske procedure, stručni konsultant ipak priznaje da konzorcijum ”Zekstra-Bankom” nije formiran po zakonu, odnosno da ne postoji.
Tenderska komisija na pritisak predsednika Čede Jovanovića ipak donosi odluku da je nepostojeći konzorcijum prvorangirani ponuđač, što potvrđuje ministar Vlahović u rešenju po prigovoru jedinog učesnika koji ispunjava uslove, konzorcijuma zaposlenih.
Vrhovni sud Srbije poništava rešenje Ministarstva privrede i nalaže da se u ponovnom postupku donese novo rešenje uvažavajući primedbe i pravno shvatanje Suda. Sud posebno nalaže da se ispitaju primedbe o konzorcijumu ”Zekstra-Bankom”. Ministrarstvo privrede, sada ministar Bubalo, donosi novo rešenje, istovetno sa prethodnim koje je poništio Vrhovni sud. Novo rešenje skoro da je fotokopija poništenog, sa novim pravnim shvatanjem na kraju: priznaje se da konzorcijum ”Zekstra-Bankom” nije osnovan po zakonu, da pravno ne postoji, ali da to može postati i kasnije, konvalidacijom ugovora. Ministarstvo donosi rešenje da je konzorcijum koji to još nije postao prvorangirani na tenderu, što znači da može zaključiti ugovor sa Agencijom i kupiti Veterinarski zavod.
Savet za borbu protiv korupcije je uputio Vladi analizu ovog problema, sa predlogom da je razmatra na prvoj sednici, da bi reagovala blagovremeno. U ponovljenom rešenju, Ministarstvo ne uvažava primedbe Vrhovnog suda, što je obavezno, proglašava za konzorcijum pravni subjekt za koji priznaje da ne postoji, poziva se na Zakon o obligacijama, iako se ne radi o obligacionom, već o ugovoru kojim se menja status, odnosno stvara novi pravni subjekt, pa se primenjuju propisi o preduzećima i privatizaciji.
Savet je zaključio da se u ovom slučaju radi ili o neverovatnom neznanju ili o korupciji. U oba slučaja Vlada mora da reaguje.
Verica Barać, predsednica Saveta
http://www.antikorupcija-savet.sr.gov.yu/view.jsp?articleId=227
Србија поклања „зелену” енергију Италијанима
Зашто је Србија пристала на енергетски споразум у коме има подређен положај и губи прилику да заради део профита од скоро пола милијарде евра који ће укњижити италијанска компанија SECI Energia S.p.A.
Енергетика нам, као ниједан други сектор наше привреде, пружа увид у начин на који политичка елита води ову земљу последњих двадесет година.
Као добар пример за ту констатацију могла би да послуже два енергетска споразума с Италијом. Они за сада нису доступни јавности, али се зна да неће бити тендера, да договором није дефинисана власничка структура и да ће страни партнер преузимати сву произведену струју.
Док се чека да Италијани одобре увид у обавезе које је без тендера и мимо законом прописане процедуре српски министар енергетике преузео у вези с условима експлоатације природних ресурса (који су власништво свих грађана Србије), вреди се позабавити насталом ситуацијом. Дакле, српски министар енергетике потписао је споразум са италијанском владом о изградњи хидроелектрана на Ибру, Сави и Дрини (минимум 600 мегавата, а можда и више) и ветропаркова негде на територији наше земље (капацитета 500 мегавата) које ће градити компанија по избору италијанске владе.
Познато је да је италијанска влада за тај посао већ изабрала компанију SECI Energia S.p.A. која се српској јавности представила још у јуну ове године. Иначе, та компанија послује у склопу „Макафери групације”, коју контролише истоимена породица. Макаферијеви су позната италијанска династија и баве се широком лепезом послова: грађевина, дувански бизнис, шећеране, биотехнологија и однедавно енергетика. По подацима са сајта компаније у 2008. години у енергетици су остварили укупан промет од 118 милиона евра, а 2007. године промет остварен у енергетици износио је 61 милион евра. (Водеће европске енергетске компаније мере промет у десетинама милијарди евра.) Дакле, „Макафери групација” је класичан италијански пример успешне компаније која диверзификацијом из свог „кор” бизниса у енергетику покушава да се укључи у све лукративнији посао продаје „зелене” енергије на тамошњем тржишту. Ништа необично јер таквих компаније у свету има све више. Без намере да се ико омаловажи, али, ако би се правила поређења са италијанском А серијом, SECI Energia S.p.A. је у бизнису енергетике више Ливорно, Катанија или Лече, а мање Јувентус, Интер или Милан. То, наравно, не значи да компанија SECI Energia S.p.A. није пожељан инвеститор у Србији. Напротив.
Кључно питање, међутим, не тиче се перформанси италијанског партнера, већ је далеко важније да ли су овим споразумима обезбеђени најбољи интереси Србије.
Треба погледати новчане приходе које ће држава Србија имати од овог посла. Министар енергетике је објаснио да ће висину „комплетног промета” из овог посла опорезивати држава Србија. Али, то нажалост није тачно.
SECI Energia S.p.A. ће за потребе експлоатације ресурса као концесионар морати да формира концесионо предузеће у Србији. Уговором ће (како је објаснио министар) бити дефинисани власнички односи у том предузећу, али је јасно да ће Италијани као главни инвеститори имати већинско власништво. SECI Energia S.p.A. ће дефинисати статут концесионог предузећа у Србији, поставиће његово руководство и управни одбор и самим тим ће контролисати све аспекте његовог пословања, укључујући и такозвани off-take agreement, којим ће се дефинисати услови по којима продаје енергију из својих постројења у Србији. То укључује и одабир коме и по којој цени ће енергију произведену у хидроелектранама и ветропарковима у Србији испоручивати неком купцу на граници електроенергетског система наше земље. Компанија која преузме ову енергију на српској граници може бити било која – њихова матична компанија (SECI Energia S.p.A.) или нека друга. Србији је у том бизнису „свеједно”, јер се (како каже министар) њен интерес завршава на „комплетном промету” оствареном у Србији.
Ко се само мало боље разуме у бизнис зна да ће италијански партнер настојати да приход концесионог предузећа у Србији буде номиналан, симболички и свакако далеко испод реалне вредности коју струја произведена у њеним погонима има на италијанском тржишту. Потпуно је легитимно и разумљиво да приватна фирма настоји да умањи своје пореске обавезе, и то у максималној мери у којој јој је то омогућено. А, у случају споразума то је омогућено у највећој могућој мери.
Шта је министар енергетике као представник интереса државе Србије требало да ураде у Италији?
Да, пре свега, обезбеди учешће државе Србије у коначномприходу оствареном од продаје енергије произведене у нашој земљи. Министру, његовим заменицима (има их пет) и државним секретарима (пет) требало је да буде познато у тренутку потписивања споразума колики је тачно тај коначни приход.Нема апсолутно ниједног разлога зашто би Србија продавала енергетске ресурсе испод цене.
Јер, сасвим је транспарентно колико ће SECI Energia S.p.A. приходовати у Италији од 1.100 мегавата „зелене” струје произведене у Србији. Директива Европске уније 96/92/ЕЦ довела је у Италији до усвајања законског декрета број 79 (16. март 1999) којим је дефинисан механизам надокнаде за електричну енергију произведену из обновљивих извора. Суштина декрета, познатог као „Берсанијев декрет”, јесте да креира обавезу свим произвођачима и увозницима електричне енергије у Италију да у електроенергетски систем земље унесу одређену пропорцију сертификоване „зелене” енергије. У срцу тог декрета је тржишни механизам одређивања те надокнаде, који је заменио уобичајени фиксни, тарифни механизам. Механизам се своди на следеће: „зелена” енергија се откупљује по цени коју чини тржишна цена електричне енергије, плус тржишна цена „зеленог” сертификата за дати период. Како је Италија уређена земља, о којим ценама се ту ради може се лако сазнати на сајту њихове берзе електричне енергије (www.mercatoelettrico.org.). Тако је, на пример, данас на италијанској берзи цена обичне, „baseload” енергије (добијене из конвенционалних извора) за 2010. годину на нивоу од 63,7 евра по мегават-часу, а цена „зелених” сертификата за исти период је на нивоу од 85,9 евра по мегават-часу (што је укупна вредност од 149,6 евра по мегават-часу). Дакле, кад би SECI данас имао изграђених 1.100 мегавата капацитета у Србији годишње би од продаје струје произведене у Србији у Италији имао приход од 429.352.000 евра. (видети табелу)
Зар ова сума није изазов у којем би озбиљна држава требало да обезбеди своје учешће. Формирањем, на пример, „joint venture” предузећа у Италији, у којем би Србија била барем равноправан учесник. Профит остварен из ове инвестиције Србија би могла да користи за даљи развој своје енергетике, смањивање цене струје, изградњу школа, болница и помоћ најугроженијим грађанима.
Миша Бркић
http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/Srbija-poklanja-zelenu-energiju-Italijanima.sr.html
Ministar policije za B92:
Neće biti pošteđeni ni navijači koje poznajem
Autor: Beta
Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio je sinoć da u borbi protiv huligana neće biti privilegovanih i da, ako postoji sumnja da su počinili krivično delo, neće biti pošteđeni ni navijači koje on lično poznaje.
“Imam 44 godine i na stadionu Partizana sam tridesetak godina. Niko koga poznajem nema privilegiju da vrši krivično delo. Policija je spremna da uradi svoj deo posla i niko neće biti pošteđen”, rekao je Dačić Televiziji B92.
Dačić je istakao da je potrebno sistemsko rešenje za suzbijanje huliganstva i da o tome mora postojati konsenzus najvažnijih političkih faktora i građana, koga, kako je ocenio, nije uvek bilo. Ministar unutrašnjih poslova je rekao da su identifikovani svi osumnjičeni za pretnje novinarki B92 Brankici Stanković i podsetio da je policija uhapsila devetoricu osumnjičenih, a da je u bekstvu jedino Miloš Radisavljević Kimi, za kojim je raspisana potraga.
On je naveo da u Srbiji postoji oko 40 navijačkih grupa koje okupljaju oko 5.000 ljudi i dodao da “biti vođa navijačke grupe nije krivično delo” i da bi je trebalo odvojiti navijače od huligana.
Dačić, koji je predsednik Socijalističke partije Srbije, rekao je da je funkcioner SPS Branko Ružić u upravi fudbalskog kluba Partizan, ali je podsetio da je poslanik Demokratske stranke Aleksandar Vlahović predsednik Sportskog društva Crvena zvezda, a predsednik G17 plus Mlađan Dinkić predsednik Skijaškog saveza Srbije.
Ministar unutrašnjih poslova je naveo da biznismen iz Pljevalja Darko Šarić, koji je u medijima pominjan kao organizator grupe koja je švercovala više od dve tone kokaina iz Južne Amerike, nije saslušan u policiji.
“Istragu vodi Specijalno tužilaštvo. Policija nije dobila nalog da ispita Darka Šarića, ali saslušaćemo sve za koje dobijemo nalog. Utvrdićemo, međutim, ono što svi znaju, da se neki od njih ne nalaze u Srbiji”, rekao je Dačić.
Dodao je da zato sve države u regionu moraju da kao prioritet da utvrde borbu protiv organizovanog kriminala i da nijedna držva u regionu ne sme da bude oaza za osumnjičene i da postoje sumnje da se neki osumnjičeni za kojima je Srbija raspisala poternice kriju u nekim državama regiona.
Na pitanje da li u vrhu MUP postoji neko od koga Šarić dobija informacije, Dačić je odgovorio da MUP i policija nisu imuni na korupciju i da će biti uhapšen svako ko sarađuje sa kriminalnim grupama.
Upitan da li se vodi finansijska istraga o poreklu imovine porodice Šarić, Dačić je odgovorio da ne može da govori o operativnim podacima i podsetio da se finansijske istrage vrše po nalogu Specijalnog tužilaštva.
“Policija veoma aktivno radi sa bezbednosnim službama u borbi protiv narko grupa. Postoji osnovana sumnja da je ova grupa jedna od tih. Potrebno je uvezati organizatore kriminalnih grupa, kako ne bi odgovarali samo izvršioci, nego i organizatori”, rekao je Dačić.
Dačić je na pitanje da li je njegovo prisustvo na slavi pevačice Svetlane Ražnatović, osumnjičene za utaju poreza, poruka policajcima, istražnim sudijama i sudijama kako da postupaju, Dačić je odgovorio da se sa “Cecom druži 20 godina”, jer su iz istog mesta, Žitorađe.
“Šta sada treba, kada sam postao ministar unutrašnjih poslova da zaboravim na prijateljstva. Viđao sam na tim slavama, i to pre 2000. godine, i neke koji su kasnije postali premijeri”, rekao je Dačić i podsetio da niko nije kriv dok se to ne dokaže.
Шкундрић: Споразум с Италијанима може да се раскине
Класични тендер за градњу нових хидроелектрана према програму остваривања енергетске стратегије се не расписује, већ је стално отворена могућност да се заинтересовани јаве и добију енергетску дозволу. Тако је било и у случају ангажмана с Италијанима о изградњи хидроелектрана на Ибру, Дрини и Сави, па то што тендер за овај посао није расписан не доводи потенцијалну инвестицију у питање, потврдио је јуче за „Политику” министар енергетике Петар Шкундрић.
На констатацију да је мало необично да сва струја иде за извоз, а не остаје Србији а да се при том дају домаћи потенцијали, Шкундрић каже да ће споразум с Италијанима раскинути уколико Србији буде била потребна чиста енергија за реализацију обавеза који произилазе из директивa ЕУ.
Упитан да ли је било још заинтересованих и да ли је тачно да претходни министри нису хтели да потпишу тај споразум, Шкундрић истиче да је потенцијалних инвеститора било на десетине, али да је иницијатива италијанске стране прихваћена пре свега због партнерског учешћа Електропривреде Србије чиме део потенцијала који буду изграђени остају у власништву Србије, а истовремено ће представљати основ за високу зараду српских предузећа која ће бити укључена у цео пројекат.
Како каже министар Шкундрић, други мотив за избор италијанског стратешког партнера је политички, у смислу подизања сарадње с пријатељски наклоњеним државама с којима ће се заједнички радити на изградњи енергетске инфраструктуре и интегрисања српске електропривреде у енергетски систем Европске уније.
– Док све што је планирано буде изграђено, створиће се услови за слободно тржиште струје где ће поред ЕПС-а и други произвођачи струје моћи да понуде своје вишкове европском тржишту. Цена произведене енергије у послу с Италијанима биће виша четири до пет пута у односу на тренутну комерцијалну цену струје, а у односу на наше „фидин тарифе” виша до два пута – каже министар енергетике.
Шкундрић не жели да спекулише каква ће бити власничка структура у будућем послу, напомињући да ће то зависити од кредитне способности наше компаније и спремности италијанске стране да инвестира и у име ЕПС-а а да јој се тај уложени капитал накнадно врати кроз извоз струје.
Страни финансијер обезбеђује потребна средства и неопходну квалитетну опрему, а заузврат добија удео у производњи енергије. Упитан по ком је пропису ЕПС остварио право на ове хидропотенцијале, министар енергетике каже да пошто је реч о јавном предузећу који користи ове ресурсе оно има право избора према ПОС-у (Програм остваривања стратегије развоја енергетике), као што има право да улази у стратешка партнерства у изградњи „Колубаре Б” и Термоелектране „Никола Тесла”.
Ј. Петровић
———————————————————–
Није познато да Рафинерију у Смедереву гради Сретен Јоцић
Рафинерија нафте у Смедереву још увек није добила енергетску дозволу неопходну да би се ова инвестиција вредна више од 250 милиона долара реализовала. До сада нису испуњени сви неопходни услови да би се добило зелено светло Министарстава енергетике, потврдио је Петар Шкундрић.
Инвеститор ће дозволу моћи да добије тек пошто приложи све неопходне подлоге и докаже да постоје валидне банкарске гаранције које ће пратити цео овај посао, каже он.
На питање да ли је су тачне спекулације да иза целог посла стоји капитал Сретена Јоцића (познатијег као Јоца Амстердам), министар каже да није у надлежности ресорног министарства да испитује порекло пара, нити је на бази расположивих докумената могуће утврдити одакле новац стиже.
Ј. П.
http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/SHkundric-Sporazum-s-Italijanima-moze-da-se-raskine.sr.html
Žito(g)rađani
ŽVAKA U PEPELJARI
Autor: Dragoljub Petrović
Ivica Dačić i Svetlana Ražnatović nemaju na prvi pogled skoro ništa zajedničko – on je policajac, ona, reklo bi se, baš i nije. On je diplomirao, ona, reklo bi se, baš i nije. Šta im je zajedničko?
Pa, recimo, na slovenačkom jeziku, spanosnom u vreme usvojenih izmena i dopuna Zakona o informisanju, zaplet bi izgledao otprilike ovako: vdova pokojnega srbskoga paravojaškog vojskovodje Željka Ražnatovića – Arkana, ki je osumljena da si je kot predsednica Nogometnega kluba Obilić nezakonito prisvojila okoli 22.529.000 nekdanjih nemških mark (dobrih 10 milijonov evrov) in 480 tisoč ameriških dolarjev (dobrih 300 tisoč evrov), slavila je slavu.
Da pređemo na srpski jer je sledeći pasus lako dokaziv – na tu slavu, po imenu Sveti Nikola, a gosti u Ljutice Bogdana znaju ga i kao Svetog Džonija, pod policijskom pratnjom stigao je i ministar policije Ivica Dačić. Domaćica je Ivicu, pišu tabloidi, postavila na počasno mesto za trpezom – između Mire i Slobe. Tu mu je, reklo bi se, ne samo počasno, već i pravo mesto. Mira i Sloba, međutim, prezivaju se Veličković. Dakle, zajedničko im je što se tata i mama Ivice & domaćice zovu isto, samo se drukčije prezivaju. Njeni su ponosni na nju, njegovi baš i nisu na njega. U poslednje vreme.
Pre toga na slavi je bio i pop. Pitanje – da li se pop automatski omrsi kad u vreme posta kroči u prelepo srednjevekovno zdanje s osmatračnicom na krovu preko puta „Marakane“, nije uopšte bitno, koliko je u ovom slučaju bitno nešto sasvim drugo – da li se i ministar policije debelo omrsi kad pristigne na slavu osobe „ki je osumljena“ za izvesne radnje u pogledu „22.529.000 nekdanjih nemških mark in 480 tisoč ameriških dolarjev“.
Na brifingu kod Ćosić Jugoslava Ivica Dačić je nevoljno priznao da se on i vdova poznaju skoro 20 godina jer su iz istog mesta, Žitorađe kod Prokuplja, gde su zajedno odrasli pre skoro 36 godina, i niko nije ni slutio da će se njihove karijere razvijati tako unakrsno i ekspresno, te da će jednog dana od neuglednih Žitorađana postati ugledni Žito(g)rađani. Takođe, pre 20 ili 36 godina, Ivica nije ni slutio da će vdova paravojaškog vojskovodje jednog dana primiti hrišćanstvo i sve ostale paganske i manje paganske manifestacije koje idu pride. A pogotovo nije ni slutio da će biti ministar policije u vladi dva bola – polovinu vlade boli uvo što je ubijen Đinđić, a drugu polovinu boli ćošak što je umro Sloba – i da će morati malo da pripazi za koju sofru seda, prethodno uručivši buket gladiola domaćici, dok se u pozadini štimuje orkestar zvani bend, uobičajena pojava kod naših istaknutih pravoslavaca.
Krsne slave su, inače, dani, kada je neki potonji svetac umro za hrišćansku veru, i one, kao takve, ne predviđaju da se pred mikrofonom u pratnji benda, kako su nas obavestili tabloidi izveštavajući sa sporne proslave, izređaju svi gosti, uključujući i domaćicu, ali nigde u kanonima ne piše i da li na taj dan u kuću valja primiti i ministra policije, personu koja se zalaže za sprovođenje bar pet od deset božjih zapovesti. E sad, možda je pitanje upravo suprotno – moguće je da ministar policije mora dobro da razmisli da li će njegova pojava na proslavi u organizaciji osobe koja se sumnjiči za kršenje najmanje jedne od deset božjih zapovesti i jednog od stotinak članova krivičnog zakona, predstavljati pametan potez.
Ministar policije je, naime, po zanimanju ministar policije, a nije predsednik zavičajnog udruženja Žito(g)rađana u Beogradu, i nas koji se nekim čudom nismo rodili u ovom mestu kroz koje mora da protiču gadne podzemne vode, uopšte ne zanima ko je tu kome rod, a ko kome pomoz bog.
Al Kapone je, to svi znaju, pao na porezu, logično bi bilo i da se povede pitanje da li je ministar policije u vladi Mirka Cvetkovića pao na osveštanom žitu. Koje su na ovoj proslavi verovatno služili sa šlagom.
http://www.danas.rs
Oštećenje mozga
Teofil Pančić
Crkvi na jedan način, vojsci i policiji na drugi, barabe su postale dragim saborcima, i sada je te veze jako teško pokidati
Nekako smo navikli da ove dilbere što divljaju po stadionima smatramo “osobama bez zanimanja”, ili u “boljem” slučaju onima što “žive od nedostatka dokaza”, što već jeste nekakvo zanimanje, mada se dotično ne nalazi u ponudi Zavoda za zapošljavanje, a ni kadrovi za njega ne obrazuju se u zvaničnim institucijama, nego više po principu “s kolena na koleno”.
Pa ipak, ne mora da bude tako. Nađe se tu raznih interesantnih obrazovih profila, od štemera za cvingcangle preko pomoćnika bojlermajstora, pa do čuvara plaže u zimskom periodu. Nuto čuda, sve ovo oko hajke na Brankicu Stanković otkrilo nam je da se među stadionskom fukarom dade naći i ljudi vrlo, jelte, konzervativnih profesija, onih od kojih bi čovek nekako očekivao da budu daleko od svakog belaja… Eto, prvo su reflektori upereni na građanina Ivana Ivanovića, lidera ljupke profašističke organizacije Naši iz Aranđelovca, koji je vrhunac svog smislom ionako nabijenog života doživeo entuzijastičkim učešćem u sprečavanju tribine Peščanika u gradu kisele vode. Njegova je, pak, organizacija povezana s nizom sličnih dražesnih udruženja, uključujući i falange navijača. Po Ivanoviću, to je sasvim krasno i u redu, je, kud ćeš boljih i vrlinama ispunjenijih Srba od ulično-stadionskih baraba kojima je vrhunac životne radosti da nekome rascopaju glavu?! A rascopavanje nečije glave sasvim je bogougodan sport i razonoda, pod uslovom da se radi u ime patriotskih razloga. A njih, razloge, bar nije teško naći, samo li umeš da misliš patriotski.
E sad, sve ovo i nije po sebi tako čudno – šta ćeš, raznog sveta ima. Samo, Ivanovićeva je profesija malko neobična u ovom kontekstu. Naime, osim što je bekrija i Aktivista, Ivanović je i veroučitelj po aranđelovačkim školama. I to hrišćanske vere, da ne poveruješ. Čovek bi Ivanovićevu veru nekako pre povezao sa nekim smešnim negativcem iz filmova Brusa Lija nego sa Isusom Hristosom, ali eto, tako se to Aranđelovčanima zalomilo.
Drugi primer možda je još uvrnutiji. Među vođama divlje horde koja je Brankici S. poručivala da će “proći ko Ćuruvija” identifikovano je i lice Đurđević Dragan, po zanimanju, tj. činu poručnik Vojske Srbije. U vojsci je Đurđević, pretpostavljam, manji od makova zrna kad je u pitanju poštovanje zakona i pravila službe, ali zato mračniju stranu svojih strasti iskazuje na stadionu, i to ne kao tamo neka boranija, nego kao jedan od lidera ugledne navijačke grupe “Brain damage”, kojoj i samo ime ukazuje na visoke i suptilne pretenzije. Evo, trenutno proučavaju Šopenhauera, u originalu, da bi imali izgovor što ništa ne razumeju. Prvo su ga čitali na srpskom, ali je rezultat bio isti. I sada, eto ti ga, jedan poručnik vojske predvodi društvance koje se ponosi oštećenjem mozga kao nekakvim ordenom.
Ono što je meni zanimljivo glede ovog veroučitelja te poručnika jeste to kako ljudi koji dolaze iz samog srca jednog patrijarhalno-”državotvornog” poretka oličenog u divinizovanom redu, miru te bespogovornom poštovanju autoriteta (prosveta + crkva, tj. vojska) zapravo prelaze na drugu stranu, i identifikuju se sa uličnim ili stadionskim nasilnicima, kriminalcima i propalicama (ili barem u njima vide dragocene saveznike). Zar to ne bi trebalo da bude nešto “nečuveno”? Ako vam to tako izgleda, verovatno ste čestit čovek, ali je još verovatnije da ste prespavali bar poslednjih dvadeset godina. Naime, šta? Nekadašnji stubovi poretka (pa makar i patrijarhalnog, odnosno jednopartijsko-socijalističkog) prilično su lako prigrlili haos, čim im se učinilo da će tu biti nekog većeg ćara za njih. i ne da su ga prigrlili, nego su ga i blagosiljali, ili poradili na njegovom organizovanju i berićetnom uvećavanju.
Nekada, svedočim, nije bilo tako, štaviše – ništa slično nije bilo ni zamislivo. Okej, “državnih” veroučitelja baš i nije bilo kad sam bio klinac, ali se zato oficira odlično sećam – ta, imao sam jednog u kući. Možda pomalo nadmeni i kruti, ali svakako besprekorno uredni i izvežbano rezervisani prema manifestacijama spoljnog, civilnog sveta, bili su kasta za sebe, u dobrom ili lošem smislu, kako već volite. No, sama mogućnost da bi neko od njih, pa makar i poručnik, bio vođa uličnih gangstera i besprizornika, uglavnom povezanih sa mafijaškim strukturama, bila je bitno manja nego da se za nekog oficira ustanovi da je zapravo purpurni insekt sa planete Zerkman 213, u sazvežđu Ganimed.
Šta se, dakle, dogodilo u međuvremenu? Možda baš jedna temeljita promena vrednosne paradigme, koja je nekako inkorporirala i nagli, drastični pad gađenja prema sredstvima koja se koriste u borbi “za našu stvar”. Crkvi na jedan način, vojsci i policiji na drugi, i barabe su postale dragim saborcima, što se odlično videlo kroz sve one kanibalske ratove devedesetih. Dobro, to su bile zle devedesete, ali zar nije 2000. sve to promenila? Površinski, možda i jeste. Dubinski, ekipa je ostala manje ili više na okupu.
Ivanović, koji širi borbeno hristoljublje, i Đurđević, koji širi teško-je-reći-šta, samo su malko napaljeniji momci, pa se kod njih sve to odmah vidi. Inače su daleko od toga da budu izuzeci. Hoćete li dokaze? Da nije tako, ne bi stanje u Crkvi i oko nje bilo ovakvo. Da nije tako, ne bi Ratko Mladić još bio na slobodi. U međuvremenu, trebalo bi bar onog Đurđevića priupitati kome i čemu se on to zakleo? Tek da znamo na čemu smo.
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=904122
[...] Боже, опрости им, не знају шта раде… [...]
[...] Боже, опрости им, не знају шта раде… [...]
[...] Боже, опрости им, не знају шта раде… [...]