Poslanik Demokratske stranke u Skupštini Srbije, Srđan Milivojević:
Policiju ne doživljavam kao instrument represije, već kao instrument koji čuva Ustavni poredak Srbije. I to nije oruđe i sredstvo za opstanak na vlasti, već je to servis građanima Srbije, koji njima treba da pruži punu sigurnost i garanciju bezbednosti. Borio sam se za to dok sam bio u Otporu i mislim da smo od 2000. napravili veliki pomak, kada je reč o policiji.
Danas
02. 08. 2010.
Protiv dvojice policajaca koji su u noći između 4. i 5. jula pretukli šestoro gostiju kladionice „Monako“ u zemunskom naselju Galenika još nije doneta odluka o suspenziji, kao ni krivičnoj odgovornosti zbog prekoračenja ovlašćenja. U MUP-u tvrde da dvojicu zemunskih policajaca „niko ne štiti“, ali je očigledno da postupak za utvrđivanje njihove krivice, i pored toga što su prebijanje zabeležile sigurnosne kamere kluba, ide veoma sporo. U policiji to pravdaju rečima da „sve treba dobro ispitati, pa onda doneti odluku“.
Blic
Galaktička republika je ime međuplanetarne uprave iz izmišljenog univerzuma Ratova zvezda koja je postojala pre ustanovljenja Galaktičke imperije. U vreme originalne trilogije Ratova zvezda ona se označava kao Stara republika. To je bila demokratska ali, na kraju, neefektivna ustavna republika opterećena slojevima birokratije.
Džedaji, koji su funkcionisali kao mirovne snage u Republici, imali su značajnu političku moć. Džedaji sa najvećom moći su bili članovi Saveta Džedaja. Džedaji koji nisu članovi Saveta nisu nužno i van politike, ali je poseban status Saveta Džedaja donosio njegovim članovima znatan stepen moći i moralnog autoriteta.
Wikipedia
Svih šest odbornika Skupštine opštine Kuršumlija iz organizacije
Gvozdeni puk, koja pretežno okuplja veterane rata,
potpisalo je danas pristupnice za G17 plus, čime je ta stranka postala treća po brojnosti u lokalnoj Skupštini.
Pesnik revolucije
Šta je cenzurisano od bivšeg člana Agitpropa CK Srbije i jednog od Titovih saputnika na velikom putovanju „Galebom“ koje će Danilo Kiš parodirati u svojoj posthumno objavljenoj poemi „Pesnik revolucije na predsedničkom brodu“? Pa, jedan od tekstova koji bi se mogao uvrstiti u bisere udvoričke proze –
predgovor koji je Dobrica Ćosić napisao za knjigu Josipa Broza Tita „Četrdeset prva“, objavljenu u plavom kolu SKZ 1961. godine:
„Titova i naša knjiga. Oslobodilačka knjiga o oslobodilačkom borenju; izuzetna knjiga od izuzetnog tvorca… Biti Titov sledbenik, znači imati titovski stav prema životu, titovski misliti, titovski se boriti u svom vremenu, u svojoj sadašnjosti, uvek.“
Ne svedoče li ovi redovi da je Ćosić zaista uvek bio „Čovek u svom vremenu“, kako je kasnije knjigu razgovora s njim naslovio Slavoljub Đukić.
Nedostignuta umetnička vrednost tekstova ili pak nedovoljna vrelina emocija verovatno nisu bili razlozi što u ovu antologijsku knjigu o Titu nije uvršten nijedan od dva Danojlićeva teksta. I tu je sigurno bila prisutna cenzorska ruka.
Prvi je dugačka pesma/poema od osamdesetak stihova, s naslovom Kongresu Omladine, objavljena u NIN-u 1. januara 1958. godine. Ako se izuzme indikativan naslov, čitalac nikada ne bi mogao ni da nasluti ko će se pojaviti u njenoj završnici:
„Znam jednu biljku
u neprestanom vetru
Harmoniku sunca
i svih registara srca
Ono što traje kroz
život ispred smrti
Kao dan, kao moja
ruka u tvojoj ruci
I dozvolite mi da najzad
kažem to što sam
dugo ćutao, Tito.“
Pesma je potpisana s Mića Danojlić, kao i njegov drugi tekst o Titu pod naslovom „Kad se stadion isprazni“, objavljen u NIN-u 26. maja 1963, povodom Dana mladosti. Zato autor i klikće: „Evo nas ponovo u maju, evo nas gde koristimo kratak predah, pun zamišljenosti i poverenja, da se pozdravimo s Titom. Mladost socijalističke Jugoslavije nacionalizovala je njegov rođendan. Na velikom stadionu njena štafetna palica, pošto je presekla vetrove svih republika, prelazi u ruke slavljenika.“ Ali, pošto je autor imao hendikep da NIN izlazi dan po završetku mitinga, i ovde će se pozvati u pomoć ptica i (po)tražiće se „reč koja se govori nekome kad ostane sam. Reč ništa manje uzbuđena, ali prisnija. Pozdrav što ga vetar donosi po ptici, san što ga buđenje isporučuje danu. Kad se isprazni stadion, treba šapnuti takvu reč… DRUŽE TITO, SREĆNO I DUGO!“ A pre tog osamljivanja s Titom, autor će još, između ostalog, napisati: „Prisvojili smo njegov život, njegov rad, njegovu sudbinu… Svaka bi prava ljubav da se veže za neki datum: što je dublja, taj datum je dalji. Ne odajemo li, možda, poštu samoj zemlji koja je rodila heroja dostojnog njene budućnosti?“
http://www.danas.rs/danasrs/drustvo/terazije/tito_i_sloba_u_poetskim_ekstazama_.14.html?news_id=196332
Republika: Policija bez naloga tražila podatke od knigovođe
Autor: Beta
Beograd – Policija za suzbijanje privrednog krinimala ponovo je bez naloga pokušala da uzme dokumentaciju o poslovnim vezama lista Republika i preduzeća Jugoremedija, saopštila je danas Zadruga Res publica, izdavač lista.
http://www.danas.rs
“U četvrtak 29. jula, tri policajaca, bez naloga suda, upali su kod našeg knjigovođe i ultimativno zatražili knjigovodstvene kartice, na kojima se vodi zrenjaninska Jugoremedija sa kojom Zadruga ima uredan poslovni ugovor o reklamiranju na stranicama našeg časopisa”, saopštila je Res publica i ocenila da je reč o “bahatom uznemiravanju”.
Posle konsultacija sa advokatoma, tražene kartice nisu date jer bez sudskog naloga nema zakonskog osnova za davanje policiji podataka o poslovnim partnerima.
Res publica je podsetila da je policija upala 8. jula u redakciju i upozorila “da se ponavlja scenario zastrašivanja, ovog puta knjigovođe”. U saopštenju je optužena policiju da “otežava celokupan rad zadruge Res publica kao izdavača Republike, koja se bori upravo protiv straha, nasilja i bezakonja”.
Zrenjaninska policija vodi istragu protiv rukovodstva Jugoremedije i direktora Zdravka Deurića. Glavani urednik Republike Nebojša Popov nedavno je saopštio da je u više navrata pozivan na informativne razgovore, ali da ih nije prihvatio.
Jugoremedija je privatizovana 2000. pod sumnjivim okolnostima. Sedam godina kasnije radnici koje je predvodio Deurić uspeli su da izdejstvuju poništenje privatizacije pa su mali akcionari većinski vlasnici. Republika je svojim tekstovima podržavala radnike Jugoremedije.
Res publica
Овомесечни полицијски претреси, без ваљаног налога, у редакцији београдске „Републике“ и зрењанинском стану главног и одговорног уредника тог листа Небојше Попова, нису само кршење закона о полицијском поступку и, с тим у нераскидивој вези, повреда права појединца, што је већ само по себи друштвено узбуњујуће, него и нешто још погубније. Иза бесправног полицијског поступка са „Републиком“ стоји, наиме, узурпаторски и расипнички однос власти према оном, свим грађанима припадајућем, res publica. Но, пођимо од појединачног ка општем (које се, дакле, тиче појединачно свих).
Службеници полицијске управе из Зрењанина појавили су се 8. јула у редакцији „Републике“ у Београду, захтевајући, а „без одговарајућег налога“, да им се доставе сви документи о „пословној сарадњи“ између тог листа и зрењанинске фабрике „Југоремедија“. Све документе које су тражили, службеници су, фотокопиране, и добили. (О каквој „пословној сарадњи“ је овде реч? На страницама „Републике“ су објављена два огласа: један припада „Југоремедији“, други – њеном партнеру „Луксоилу“. Како је предвиђено уговором, а што потврђује уплатница, огласи су плаћени 150.000 динара.)
Четири дана потом, два полицајца у цивилу посећују зрењанински стан главног и одговорног уредника „Републике“, с намером да му уруче позив „на информативни разговор“, а поводом „пословне сарадње“ о којој је полиција већ добила сву тражену и, узгред буди речено, уредну документацију. Како је Попов одбио да га преузме, полицајци су позивно писмо закачили за врата његовог стана. Адвокат Никола Баровић, тим поводом, објашњава да закон не пружа полицији могућност позива на информативни разговор због „пословне сарадње“, те да, осим тога, у сваком позиву на разговор у полицији мора бити назначено кривично дело због којег се неко (као оптужени или као сведок) позива.
У поменутом позивном писму, заденутом за рагастов, не помиње се никакво кривично или прекршајно дело, и оно је пример полицијског узнемиравања.
Ипак, нешто друго је у свему овоме прво. Осмотримо у каквој су, заправо, вези „Југоремедија“ и „Република“! Годинама је овај лист, „против стихије страха, мржње и насиља“, исцрпно извештавао о положају и тегобној борби обесправљених радника, иначе већинских власника у предузећу „Југоремедија“, против неправди које им је, уз помоћ државе, наносио тадашњи мањински власник. Када су у пролеће 2007. радници на суду остварили своја права и преузели руковођење фирмом, „Република“ није престала да извештава како о њеном, сада успешном пословању, тако и о новим покушајима преузимања њеног већинског дела како би што пре била продата.
Полицијском упаду у „Републику“, то никако не треба сметнути с ума, претходио је, 18. јуна, полицијски упад у „Југоремедију“. Из канцеларије директора, иначе дугогодишњег вође радника у борби за своја права, који тог дана није био у Зрењанину, заплењено је 600 докумената. Овом упаду претходио је један фабрикован новински напад на фирму, објављен 13. маја у „Таблоиду“. Ту је, наиме, наведено да је директор узео новац од фирме која реконструише „Југоремедију“, да је куповао пријатељима акције, да је из фабрике изнео машине итд. Сви ти наводи демантовани су документацијом. Шта је сврха ових напада и упада? Ништа друго него да се промени како руководство „Југоремедије“, тако и њена власничка структура, а потом да се, што пре, фирма прода.
Та и таква приватизација годинама је анализирана и критикована управо на страницама „Републике“. И једино се у томе може наћи веза између овог листа и „Југоремедије“. Али, исто тако, у везу с „Републиком“ могле би се довести и многе друге фирме о чијој је приватизацији, и о чијим је радницима, писано на њеним страницама, исцрпно и са лица места. Такве су, на пример, „Шинвоз“, „Срболек“, „Бек“, „Лука Београд“, „Телеком“…
Приватизација је, без сумње, вид продаје и куповине будућности грађана једне државе, и то је оно над чим, поприлично усамљено, бди београдска „Република“. У том својству, „Република“ је, заједно са електронским часописом „Балкан магазин“, основала, у априлу, Одбор грађана за праћење намера Владе Србије да прода предузеће „Телеком Србија“.
Читајући најновији број „Републике“, односно троброј за јул и август (480–-483), осим непобитних разлога који се наводе у прилог томе да тако профитабилну фирму каква је „Телеком“ нипошто не треба продавати, сазнајемо, у одговору Владе Србије на питање које јој је поставио поменути Одбор, да влада, у ствари, никада није донела одлуку о продаји „Телекома“!? Шта онда представља одлука о продаји дела акција Републике Србије у „Телекому Србија“ на 237. седници Владе Републике Србије?! И шта значе сва она планирана улагања од претпостављене добити од продаје „Телекома“, о којима су навелико говорили високи државни функционери? За овакве мутне прилике и овакве конфузне поступке оних који би морали да знају шта и зашто раде, постоји фраза која никако да овешта: Да није тужно, било би смешно.
Приватизација је „рак-рана“ наше транзиције, а „Република“ је једно од ретких гласила јавног информисања које доиста испуњава наше право да о томе нешто и знамо, и то не само о оном рђавом, него и о оном позитивном, какво, неоспорно, представља „Југоремедија“. Уз добру вољу и изванредну стручност, а без корупције, приватизација би могла бити дугорочно, а не краткотрајно, друштвено повољна. Најзад, требало би донети закон, какав ће ускоро ступити на снагу у Хрватској, о могућности поништавања свих нерегуларно извршених приватизација, без могућности застаревања случаја.
Златко Паковић
http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Res-publica.sr.html
Barać traži da se ispita rad MUP u istrazi u Jugoremediji
Beta | 10. 08. 2010.
Savet za borbu protiv korupcije zatražio je danas od premijera Srbije Mirka Cvetkovića da ispita zloupotrebe u radu policije na istrazi koja se sprovodi u zrenjaninskoj fabrici lekova “Jugoremedija”, koja je u većinskom vlasništvu malih akcionara.
Verica BaraćSavet je saopštio da je od malih akcionara “Jugoremedije” dobio predstavku o policijskoj istrazi koja se dva meseca vodi u toj fabrici, a iz koje se “jasno vidi” da je reč o zloupotrebi policije radi pritiska na upravu preduzeća da donese odluke štetne po “Jugoremediju” i njene vlasnike.
“Sprečiti prodaju u bescenje”
Baraćeva je dodala da očekuje da će Vlada Srbije razmotriti postupanje Ministarstva ekonomije i MUP-a i preduzeti sve mere da bi se onemogućila “prodaja akcija jednog uspešnog preduzeća u bescenje”.
U saopštenju Saveta, koje je potpisala predsednica tog tela Verica Barać, navedeno je da je od Cvetkovića zatraženo da ispita ne samo postupanje pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova već i Ministarstva ekonomije jer je ono što oni rade “suprotno interesima vlasnika fabrike, malih akcionara i Republike Srbije”.
Barać je ukazala da su od 18. juna ove godine uprava, akcionari i zaposleni u “Jugoremediji” pod konstantnom policijskom istragom pokrenutom na osnovu anonimnih prijava o navodnim zloupotrebama prilikom rekonstrukcije fabrike.
“Treba reći da je istraga počela 18 dana uoči redovne Skupštine ‘Jugoremedije’ i da je zbog straha izazvanog upadom policije, veliki broj akcionara odbio da svojim dotadašnjim predstavnicima u Skupštini da punomoćje, čime je bila dovedena u pitanje njihova većina u odnosu na državni paket akcija”, istakla je Barać.
“Jugoremedija” je akcionarsko društvo u kome država ima 42 odsto akcija, dok je većinski paket od 58 odsto u vlasništvu više od 4.000 malih akcionara
Dodala je da je cilj očigledno bio da mali akcionari na Skupštini izgube kontrolu nad “Jugoremedijom” i da se imenuje novo rukovodstsvo, ali to nije uspelo pošto su punomoćnici malih akcionara na Skupštini obezbedili većinu glasova i dali podršku poslovnoj politici rukovodstva.
Mali akcionari su 2006. godine na sudu dokazali nezakonitost prilikom prodaje akcija svoje fabrike, na osnovu koje se Jovica Stefanović Nini, koji je u trenutku prodaje bio na Interpolovoj poternici, upisao kao većinski vlasnik.
Sa Stefanovićem je zatim raskinut ugovor a mali akcionari su do 2008. konsolidovali preduzeće i započeli investiciju vrednu 14 miliona evra u rekonstrukciju proizvodnih pogona radi uskladivanja sa međunarodnim standardom za dobru proizvodnu praksu – GMP standardom.
Ministarstvo ekonomije je, prema navodima Verice Barać, prihvatilo da državni paket akcija izađe na tendersku prodaju zajedno sa akcijama malih akcionara nakon realizacije investicije.
“Međutim, u trenutku kad su sva finansijska ulaganja u građevinske radove bila završena, a pre nego što je ‘Jugoremediji’ odobren GMP sertifikat, Ministarstvo ekonomije je pocelo da vrši pritisak na upravu fabrike da se tender što pre organizuje”, navela je Barać u saopštenju.
http://www.blic.rs/Vesti/Ekonomija/202209/Barac-trazi-da-se-ispita-rad-MUP-u-istrazi-u-Jugoremediji
[...] Džedaj u Galaktičkoj Republici [...]
[...] Džedaj u Galaktičkoj Republici [...]
[...] Džedaj u Galaktičkoj Republici [...]
VLADIMIR ĐOKOVIĆ: DOBAR PRIMER IZ HRVATSKE ILI KO BEŽI OD ZAKONA O NEZASTAREVANJU PLJAČKE U TRANZICIJI
subota, 19 novembar 2011
U hrvatskoj predizbornoj praksi – a tamo su izbori u decembru ove, a ne sledeće godine – postoji primer zajedničkog delovanja vlade u odlasku i predsednika, koji nije tako davno preuzeo dužnost. U maju je Vladina većina donela zakon o nezastarevanju krivičnih dela ratnog profiterstva i krivičnih dela iz procesa tranzicije i privatizacije, što je predsednik Ivo Josipović predložio još u vreme kad nije bio predsednik. Tako je tamo, uz uporište u njihovom ustavu, za večito ostao kažnjiv ceo niz krivičnih dela, poput ratnih i zločina protiv čovečnosti.
Utisak je da je dobar primer iz susedstva srpska vlast prećutala. A hoće li se ipak za njim povesti u neko doba kad se sasvim približe izbori, neće, kao i obično, zavisiti od nje, nego od onih koji su dovoljno moćni da takav zakon u Srbiji isposluju. To, naravno, nije ni narod a nisu ni građani Srbije. Daleko bilo da su to političke stranke. Kao po dogovoru, te institucije političke elite, uglavnom se ne zalažu za nezastarevanje krivičnih dela, poput recimo nepočinstava, kojih je puna privatizacije, koja u Srbiji traje bar deceniju i po. Iako bi im tagav zakon mogao biti dragocen predizborni adut. Prostim prepisivanjem iz hrvatskih „Narodnih novina“, pandana našem „Službenom listu“, obradovali bi a možda i zagrejali mnogog birača u Srbiji.
Uzmimo za primer krivično delo nesavesnog poslovanja u privredi – pravo direktorsko delo za koje se ionako juri neko nepodoban i nespreman da plati reket. Ako je to delo počinjeno u privatizaciji, ne bi zastarevalo. Pa onda namerno prouzrokovanje stečaja. Zvuči poznato i svakodnevno u zemlji gde su grobari državne imovine, koja je nastala iz društvene, upravo stečajni upravnici – službenici Centra za stečajeve Agencije za privatizaciju, koja je, gle čuda, državna institucija. Ili, zloupotreba ovlašćenja u privrednom poslovanju, odnosno zaključenje štetnog ugovora. Među krivičnim delima iz privatizacije, čije zastarevanje je ukinuto, su i nedopuštena trgovina, utaja poreza ili doprinosa, odnosno utaja poreza i drugih davanja. Slede prevara, falsifikovanje službene isprave, pa opet zloupotreba položaja i ovlašćenja, nesavestan rad u službi, prevara u službi, primanje mita i davanje mita.
Ima kod hrvatskih suseda još večitih krivičnih dela – pranje novca (prikrivanje protivzakonito dobijenog novca), zatim zloupotreba stečaja, zloupotreba ovlašćenja u privrednom poslovanju, sklapanje štetnog ugovora, izbegavanje carinskog nadzora…
I tako, delo po delo, u više godina zakasnelom početku ozbiljnog obračuna sa korupcijom, nabrojali su susedi na dan kad su doneli zakon 13. maja više od 20 konkretnih krivičnih dela iz njihov krivičnog zakonika. Naravno, i po tom zakonu se za dela iz 90-tih sada sudi bivšem premijeru i predsedniku HDZ Ivi Sanaderu. Stoje primedbe da je taj zakon pisan za jednog čoveka i suđenje njemu. Stoji i to kako zakone za bešenje pojedinca ne bi trebalo ni donositi. Ipak, činjenica je da susedi imaju zakon koji je otvorio mogućnost da se pred sudom napadnu mnogi tranizicijski dobitnici ili gotovo svi, a kod nas toga nema. Štaviše, kod nas to nije ni politička tema.
Kako u politici nema slučajnosti, ne bi trebalo smetnuti s uma da je hrvatski zakon donet baš 13. maja. Na Dan bezbednosti, koji su proslavljale sve bezbenosne službe bivše zajednički otadžbine SFRJ. Što bi reko Ilija Čvorović u uvek svežem „Balkanskom špijunu“: „A mene, na Dan bezbednosti, ako se sete, sete…“
http://www.standard.rs/vladimir-djokovic-dobar-primer-iz-hrvatske-ili-ko-bezi-od-zakona-o-nezastarevanju-pljacke-u-tranziciji.html