Dosadilo im je da svaki dan piju kafu po kabinetima državnih institucija, velikih kompanija i stranih ambasada, po beogradskim restoranima, pa rekoše sebi ”a što da ne odemo malo do Kopaonika, kada je već sneg i u Beogradu, tamo se, kod našeg brata Koleta, lakše diše”:
Press, 28.02.2011.
Na Kopaoniku sutra počinje trodnevni biznis forum, popularno nazvan “srpski Davos”, koji će okupiti više od 450 učesnika, od predstavnika države, privrede, ambasadora najuticajnih zemalja sveta do uglednih ekonomista iz zemlje i regiona.
“Kopaonik biznis forum 2011.” će otvoriti predsednik Vlade Srbije Mirko Cvetković, koji je i koncepcijski sponzor tradicionalnog skupa, ove godine sa radnim naslovom “Održive reforme za održiv razvoj”. Organizatori su Savez ekonomista Srbije (SES) i Udruženje korporativnih direktora Srbije.Večeras je na Kopaoniku predviđen koktel dobrodošlice za sve učesnike Foruma. Premijer Cvetković će u utorak otvoriti Forum uvodnim izlaganjem “Nova vizija razvoja”, a na tu temu će govoriti i ministarka finansija Diana Dragutinović, guverner NBS Dejan Šoškić i lider G17 plus Mlađan Dinkić. O tome šta se dešava u neposrednom okruženju govoriće predsednik Poslovne škole Bled Danica Purg, predsednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić i predsednik Saveza računovođa i revizora Republike Srpske Dragan Mikerević. Potpredsednik vlade za evropske integracije Božidar Đelić otvoriće panel diskusiju “EU perspektive Srbije”, u kojoj će učestvovati šef delegacije Evropske komisije u Srbiji Vensan Dežer, ambasador SAD u Srbiji Meri Vorlik, ambasador Nemačke Volfram Mas i ambasador Švajcarske Ervin Hofer. Popodnevno vreme rezervisano je i za košarkašku utakmicu između članova SES i drugih ekonomista. Predsednik Udruženja korporativnih direktora Srbije (UKDS) Toplica Spasojević vodiće panel diskusiju “Šta očekuje privreda od Vlade i regulatora?”, u kojoj su kao gosti najavljeni predsednik Privredne komore Srbije Miloš Bugarin, predsednik “Metalca” - Gornji Milanovac Dragoljub Vukadinović, generalni direktor EPS Dragomir Marković i predsednik Kluba “Privrednik” Branislav Grujić. Predviđen je i panel posvećen stranim investitorima na kome će, između ostalih, učestvovati državni sekretar Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja Vesna Arsić, predsednik Izvršnog odbora Banke Inteza Draginja Đurić i generalni direktor “Fijat automobila Srbija” Đovani de Filipis. Tom raspravom se završava prvi radni dan Foruma na Kopaoniku. Kako su najavili organizatori, na skupu će biti razmatrana monetarna i fiskalna politika u Srbiji, očekivanja domaćih i stranih privrednika, pitanja regulatornog rizika, mogući investicioni prioriteti u javnom sektoru, regionalni razvoj i druge teme .Događaje će pratiti oko 50 akreditovanih novinara, nekoliko televizija, a očekuju se i izveštači prestižnih ekonomskih časopisa iz sveta.
Povezani postovi, prvi je napisan pre 2 godine:
СРПСКИ DAVOS
уторак, 3. март 2009.
Економска криза настала у САД, као куга у средњем веку, проширила се кроз читав свет, и дошла је у Србију. Србија би ушла у економску кризу и без ове кризе у свету.
Сада већ нико не спори да је криза дошла. Грађани су забринути. Власт није. Познаје грађане. А познаје и тајкуне. Власт има план.
План је следећи. Узети све што се може од грађана да не би дошло до отпуштања рођака који су запослени у државним институцијама и локалним самоуправама. Значи, ригорознија пореска контрола свих који нису наши. Оно што не може да се узме од грађана, узети од ММФ-а. Мора се обезбедити новац за потрошњу да би се зауставило смањивање раста промета и профита који остварују тајкуни и стране банке. Зато омогућити повољне кредите за увозну робу.
(…)
A u srpskom Davosu na Kopaoniku okupio se krem srpske ekonomije.
I kralj šećera, i Miško, i Drakulić export, i ministri, premijer, predsednik, a sve u organizaciji predsednika ekonomista Srbije, koji je sa ministrima, Miškom and co. putovao na sastanak sa čelnicima EU u Brisel, pa na otvaranje Delte u Podgorici, da bi se pre dve nedelje pojavilo istraživanje Saveza ekonomista Srbije u kome nas obaveštavaju da je Beograd najjeftiniji grad u regionu. Javnost nije poverovala, ali nijedan medij nije objavio da je to istraživanje radio čovek koji je sa Miškom i ministrima putovao u Brisel i na otvaranje Deltinog centra u Podgoricu. Sada ih je sve okupio na Kopaoniku. Bili su tu i predstavnici neoliberalne ekonomije poput ekonomiste Begovića. Bio je i premijer RS. Tu je negde bio i predsednik Belorusije. Robert Gabriel Mugabe je bio sprečen da dođe.
To je ono što sam video na B92. Okupljenima se obratio Bota:
“mora da se razvrgne veza između kriminala, politike, privrede i pravosuđa“
u publici se čuje smeh (a u publici Miško, Dinkić i ostali, svi koji čine najjaču vezu “kriminala, politika, privrede, pravosuđa“ i medija)
nastavlja Bota:
“da bi Srbija imala šansu za bolju budućnost. Garancija je u društvenim reformama.“
Nedavno je slično govorio na GO Demokratske stranke. Tada je (ponovo) najavio beskompromisan obračun sa kriminalom. Taj dan je stupio na snagu zakon o oduzimanju imovine stečene organizovanim kriminalom. Kroz privatizaciju, recimo, koja je sprovođena uz nadzor ‘’eksperata’’ iz DS. I tada je rekao da se vodi ‘’hajka’’ na ministre iz DS.
(…)
Hajde da vidimo PLAN koji će naša elita načiniti na Kopaoniku.
-
До организовања овог скупа на Копаонику дошло је сасвим спонтано. Наиме, већина најбогатијих људи Србије воли скијање, па када се већина њих нашла на Копу, што да не позову и своје пријатеље да сврате. Тако је Мишко позвао председника Савеза економиста Србије да на брзину организује Бизнис форум. Да грађани не кажу “види их, они скијају а свуда криза“. Не драги грађани, они и на Копаонику раде у вашем интересу.
—
Da, to je bilo u martu 2009. godine. Razlika je to što ovog puta igraju košarkašku utakmicu.
Sada, početkom marta 2011. godine predsednik Vlade u rasulu, u državi koja je praktično bankrotirala, drži predavanje: ”Nova vizija razvoja”.
–
Неспособни
јун 16, 2010
Скоро сваки дан слушамо од тајкуна да немају паре. Неки сада распродају све што имају, на лицитацији су им компаније. Али их нико, изгледа, неће. Некима се одузимају фирме до којих су дошли у приватизацији. Свима је сада крива држава, сада им неваљају политичари.
Ти исти тајкуни су недавно тражили да своју “способност“ покажу тако што ће волонтерски радити у управним одборима пропалих државних предузећа и својим радом направити од тих губиташа профитабилна предузећа.
Зашто онда кукају да их криза погађа у њиховим приватним компанијама?
Зашто кукају да су презадужени?
Зашто говоре да немају новац ни за “тајкунски мост“?
Толико су заправо способни.
–
“Наши“
јун 29, 2010
Слушамо, годинама, приче, како су то “наши тајкуни“, “наши политичари“, “наши генерали“ и “наши новинари“.
Шта ми имамо од тих “наших“?
Ништа.
Гори су него да смо на власти ових 20 и кусур година имали страног окупатора.
Још кажу: “трпите, друге немате“.
То није тачно.
–
Обећања
јун 20, 2010
После 5. октобра 2000. године а и пре тога, лидери ДОС-а који су преузели да воде економију Србије ОБЕЋАЛИ СУ ДА У СРБИЈИ НЕЋЕ ПОНОВИТИ ГРЕШКЕ КОЈЕ СУ ТОКОМ ТРАНЗИЦИЈЕ УРАДИЛЕ ДРУГЕ КОМУНИСТИЧКЕ ДРЖАВЕ И ДА ЋЕ СПРОВЕСТИ НАЈБОЉУ ПРИВАТИЗАЦИЈУ.
Резултат рада мајмуна који већ 10 година воде економију Србије јесте: ПРОЦЕНАТ ПОНИШТЕНИХ ПРИВАТИЗАЦИЈА ЈЕ НАЈВЕЋИ МЕЂУ СВИМ ТРАНЗИЦИОНИМ ДРЖАВАМА. О другим последицама да не пишем, ускоро ће мајмуни схватити да су мајмуни.
–
Идиоти
септембар 12, 2010
Само ако идиоти воде Србију ова држава може да има несташицу млека и хране. Само ако идиоти воде Србију у овој држави може да буде гладних. Све ово што се догађа са тржиштем млека показује какви идиоти воде ову државу. Скоро милион људи је гладно, без посла, а Србија има неколико милиона хектара обрадиве земље која се сада не обрађује. Србија има стотине хиљада хектара пашњака на којима нема крава да пасу. Заиста идиоти воде Србију
02/03/2011 19:07
Kopaonički div junaci
Lični stav
Autor: Aleksandar N. Denda
Zamislite da svake godine (poslednjih deset godina) većina zgrada koje su građene se sruše ili nisu priključene na struju i vodu, prokišnjavaju i nisu za stanovanje, a da inženjeri, projektanti i izvođači radova, svake godine o trošku nezadovoljnih stanara organizuju naučni skup o novim projektima ili još neverovatnije, da takvim skupovima daju legitimitet i neki predstavnici diplomatskog kora?
Ili recimo da takav skup prave lekari koji su nesavesnim i nestručnim radom ugrozili živote i zdravlje ljudi, pretpostavljam da niko normalan ne bi slao posebne novinarske ekipe da izveštavaju, a iole dobrostojeći ljudi iz struke bi se klonili njihovog društva. Međutim, to nije slučaj sa tradicionalnim skupovima ekonomista na Kopaoniku (koji sam prvi pre tri godine iz zezanja častio nazivom „Srbijanski Davos“, mada ne polažem isključiva autorska prava). Već deset godina šarenoliko društvo projektanata i izvođača radova neuspešne tranzicije i ekonomskog razvoja organizuju ferijalne večeri na kojima „mudro and razvojno“ po ko zna koji put šire ni na čemu zasnovani optimizam „boljeg života“ u Srbiji.
Postalo je već paradigmatično da nakon njihovog činodejstvovanja, sve što se dešava u realnom životu obično biva različito od njihovih projekcija i prognoza. Nijedna strategija, projekcija i prognoza od strane kopaoničkih eksperata do sada nije dala vidljivi pozitivan rezultat. Ako bi njihova razvojna tlapnja ostala u krugu samih eksperata ni po jada, ali su se da to tako ne ostane, pobrinule mnogobrojne redakcije koje su svoja najzvučnija imena poslala da izveštavaju – e, je li se pojavio i kakve je boje dim sa glasanja srbijanskih ekonomskih kardinala, pa ćemo od boje dima videti ima li i čemu se možemo nadati. To je u jednom trenutku pretilo da eskalira u događaj od prvorazrednog značaja, značajniji i od samog života, direktno u Dnevnik 2 su nam se iz prve ruke obratili „generalštabni ekonomisti“ sa porukom – da će svetska ekonomska agresija (kriza) biti slomljena odlučnom akcijom naših ekonomskih legija koje danonoćno na najvišem vrhu Kopaonika uvežbavaju ekonomske kate kojima ćemo se suprotstaviti daleko nadmoćnijem agresoru. I šta bi, proglašena je pobeda i da Srbija nezadrživo srlja u razvoj. Izbrojano je minus 400.000 radnih mesta, nelikvidna privreda, država u dubiozi, ali su nam ostali čili i veseli „generalštabni ekonomisti“ i to ne ma koji nego oni MAKROekonomisti.
U svemu tome iznenađuje njihova sizifovska upornost guranja „srbijanskog ekonomsko čudastvenog kamena“ čija je osobenost, da mora da se gura i kada ide nizbrdo. Regionalno i globalno (EUropski) mi smo naš privredni kamen strukturno dogurali skoro do dna. Najznačajniji doprinos „kopaoničkih ekonomskih fenjer večeri“ bi bio da se ono malo stvarnog naučnog i ekspertskog potencijala zahvali „večitim ekonomskim savetnicima“ i „kreatorima novih investicionih ciklusa“, „projektantima i izvođačima radova na liderskoj poziciji Srbije“ i da neopterećeni njihovim balastom izađu sa novom vizijom i na preduzetništvu i znanju fundiranog održivog razvoja Srbije. Ako u tome budu imali problema, jedino im mogu pomoći stvarni i dokazani preduzetnici, a oni su ovih dana imali preča posla oko predavanja završnih računa, pa kada se vrate sa kopaoničkih veselih večeri mogu ih naći u pogonima gde pokušavaju da izvedu srbijansku ekonomsku kvadraturu kruga iz koje će izaći makar sa „pozitivnom nulom“ u saldu mukotrpnog „postkriznog“ poslovanja. Za razliku od nule Celzijusa sa kojom će kopaonički div junaci već nekako izaći na kraj.
http://www.danas.rs/danasrs/dijalog/kopaonicki_div_junaci.46.html?news_id=210831
Komentar Danas
Kopaonički konsenzus
Autor: Redakcijski komentar
Trodnevno savetovanje ekonomista, poslovnih ljudi i vlade juče je završeno. Srpski Davos, reč koja se ove godine nije čula na panelima, protekao je u očekivanoj atmosferi. Puno priče, malo inicijative. Puno zamerki, malo rešenja.
Ipak, ako forum na Kopaoniku ima jednu pozitivnu tačku, to je njegova sposobnost da iskristališe jednu zajedničku misao svih učesnika. Prošle godine ta misao bila je izvoz, ove – reforme. Isto kao što su onda svi listom ponavljali mantru da je Srbiji potreban izvozni model rasta, tako sada svi traže reforme (i opet izvoz). I kao što je onda malo ko imao ideju kako povećati izvoz tako i sada niko nije rekao kako da se promeni obrazovni sistem tako da odgovara potrebama tržišta ili kako da se depolitizuju javna preduzeća i reši problem nezaposlenosti.
I koja je onda korist od ovog skupa? Ako se gledaju direktne posledice – mala. Jeste da je izvoz porastao prošle godine, ali ne zbog veće produktivnosti ili boljih proizvoda srpskih firmi, već zbog pada dinara. Izvozni model zapravo ni dalje ne postoji. Nažalost, slična sudbina skoro sigurno očekuje i reforme.
Jedna korist, ma koliko neopipljiva, jeste da skup na Kopaoniku pokazuje dokle je odmakla ekonomija u poslednjih godinu dana. Ovoga puta, odgovor je nidokle.
Pomalo komično, malo više tragično, zvanični zaključak skupa, pretenciozno nazvan Kopaonički konsenzus, glasi da Srbiji treba novi model rasta zasnovan na izvozu.
Ako to zvuči poznato, to je zato što su učesnici isto to zaključili i prošle godine.
Dakle, za godinu dana, ni oni ni mi nismo se pomakli nijedan korak.
http://www.danas.rs/danasrs/dijalog/kopaonicki_konsenzus.46.html?news_id=210918
04. 03. 2011
PRESS
KOMENTAR DANA
Borislav Kašanski
Pozdrav iz Davosa
Od srpskog Davosa, kako je pompezno poluzvanično nazvan skup na Kopaoniku, uglavnom će ostati upamćeni košarka, skijanje, guščija džigerica i srneći file na bobu, kojima je Kole počastio goste. A ekonomija, privreda, bolji život, veće plate… O tome ćemo drugi put
Nije da se učesnici Biznis foruma nisu trudili da opravdaju nadimak ovog skupa i poređenje sa čuvenim mestašcem u Švajcarskoj, ali od svega što se u protekla tri dana čulo na Kopaoniku teško da će građani i privreda Srbije imati neke koristi. Sve se mahom svelo na milion puta ponovljene fraze, bez konkretnih predloga mera koje bi mogle da nas izvuku iz krize, bez novih, svežih ideja i, naravno, bez novih ljudi.
Čuli smo premijera Cvetkovića, koji je ničim izazvan izneo da ćemo već u prvoj polovini ove godine dostići pretkrizni nivo. Istina je da taj nivo i nije bio nešto posebno, ali iskreno sumnjam (i spreman sam sa najmanje hiljadu argumenata da potkrepim svoje sumnje) da ćemo 30. juna biti na istoj startnoj poziciji kao, recimo, na početku 2008. godine. Kako na nivou porodičnog budžeta, preduzetnika, malih firmi, srednjih i velikih kompanija, tako i na nivou države.
Biće da je ipak posredi nešto drugo. Premijer je kopaoničku govornicu jednostavno iskoristio kao idealan poligon da nas podseti da ideja širenja optimizma nije bila samo za jednokratnu upotrebu. Ali, od Cvetkovića nismo, na primer, čuli koliko smo se zadužili u protekloj godini, niti kako ćemo to da vratimo. Nismo čuli ni zašto Vlada toleriše haos u javnim preduzećima, koja su nakarikala četiri milijarde evra gubitka, o čemu Press piše cele ove nedelje. Nismo čuli ni šta će se desiti ako ne prodamo „Telekom”, što je sasvim moguć scenario, niti da li će neko odgovarati za skandal sa dvojnim akcizama na gorivo.
Dakle, mnogo je toga što na srpskom Davosu nismo čuli. Sa visina Kopaonika stanje u Srbiji očigledno ne izgleda tako dramatično. Kao kada gledate ulicu sa vrha nebodera – ljudi su sitni poput mrava, pa se jedva naziru ili uopšte ne vide silni nezaposleni, gladni štrajkači, prosvetari, metalci, putari, zdravstveni radnici…
објављено: 06.03.2011
Бајати договор на Копаонику
Консензус је постигнут око истог циља као и прошле године: нови модел раста српске привреде мора бити заснован на извозу и производњи
Циљ је постављен али како да буде остварен
Да је један од искусних привредника, као што није, прихватио понуду да узме учешће у новој реконструисаној влади био би то један од ретких конкретних договора који је пао на Копаоник бизнис форуму. Овако, консензус је постигнут око истог циља као и прошле године: нови модел раста српске привреде мора бити заснован на извозу и производњи, јер не можемо више развој базирати на потрошњи и увозу. Око тог циља се, још кад је светска криза почела да тресе нашу земљу, ујединила и стручна и лаичка јавност и власт и опозиција. Србију 2020. године сви виде као земљу која има плус у спољној трговини јер је увоз већи од извоза, у којој је неколико стотина хиљада људи добило посао, нема ни минус у државној каси, већ остварује суфицит у буџету. Међутим, оно око чега договора још нема је – како до тог циља стићи.
Јер, од лањског до овог Бизнис форума у Немањину улицу стигло је неколико предлога привредника на који начин Србија може да постане извозно оријентисана привреда. Готово да нема удружења привредника које предлог својих мера није упутило премијеру Мирку Цветковићу.
– Добисмо ли ми неки одговор – питао је на једном од панела на Бизнис форуму Топлица Спасојевић, председник Удружења корпоративних директора, свог колегу Бранислава Грујића, првог човека клуба „Привредник”, иако је унапред знао одговор. Још у априлу прошле године њих двојица су заједно с Драганом Ђуричином, председнику Савеза економиста, предлог својих мера послали на адресу Владе Републике Србије. Међутим, њих тројица нису били једнини у сали конгресног цента Хотела „Анђела” који су на то питање могли да одмахују главама. Без одговора је остао и предлог Привредне коморе Србије, Асоцијације малих и средњих предузећа, Уније послодаваца…
Ипак, не може се са сигурношћу тврдити да креатори економске политике нису прочитали сугестије које су им упутили српски привредници. Јер, средином прошле године објављена је студија коју су направили најугледнији домаћи економисти. На око 100 страна стручњаци су детаљно образложили на који начин би Србија могла до краја деценије да се преокрене за 360 степени. На основу те судије, председник Борис Тадић је заједно са економским стручњацима направио Концепт развоја Републике Србије до 2020. године.
Најочигледнија разлика између ова два модела раста српске привреде је у дебљини студије. Прва, коју су написали најугледнији домаћи економисти, има 100 страна, док је студија председника Тадића и његовог тима стручњака пет пута тања. Ипак, ове стратегије имају неколико истих циљева. Србију 2020. године виде као земљу у којој је 400.000 људи добило посао, учешће извоза у бруто домаћем производу је повећано на 65 одсто. Ипак, тим председника Тадића поставио је мало амбициозније стопе економског раста, као значајније и учешће инвестиција у бруто домаћем производу.
Ипак, професор Драган Ђуричин, председник Савеза економиста, два предлога антикризних мера које су писали привредници на Копаоник бизнис форуму равноправно је упоредио с претходно поменута два модела развоја. Како каже, заједничко за предлог Привредне коморе, Клуба „Привредник”, стратегију председника Тадића и домаћих економиста је то што као лек за проблем који Србија сви виде инвестиције. Такође, професор Ђуричин додаје се кроз све четири студије провлачи идеја повећања извоза и замене увоза. Ипак, што би председник Савеза економиста рекао, ђаво је у детаљу.
Тако се предлог који су потписали Спасојевић, Грујић и Ђуричин од свих разликује по томе што предвиђа нови монетарни модел.
У њему се предлаже да Народна банка Србије не може да као циљ има само одбрану цена, већ мора да води рачуна и о стабилности курса, као и смањењу незапослености. Гувернер Дејан Шошкић објаснио је да постоји неколико централних банака широм света које немају само један циљ. Међутим, проблем је што су ти циљеви врло често међусобно супротстављени. Такође, Ђуричин је у априлу прошле године предлагао и да курс динара буде везан за инфлацију. Тадашњи кандидат за гувернера Дејан Шошкић објаснио му је како аргентински модел није добар за Србију, јер је везивање курса за инфлацију већ опробано у Латинској Америци, али да су резултати били лоши.
– Са индексирањем се ишло у недоглед, а то предвиђање омогућавало је зараду шпекулантима, објаснио је тада Шошкић.
А. Николић
http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/Bajati-dogovor-na-Kopaoniku.sr.html
[...] Turisti ili… [...]
[...] када се ради о радницима и сељацима сви су странци (Turisti ili…, Četiri teze o socijalnom dijalogu, Стварни циљ српске приватизације [...]
[...] Turisti ili… [...]
[...] Turisti ili… [...]