ŽELJKO CVIJANOVIĆ: FUDBALSKI RAT ILI NASTAVAK JEDNE OPERACIJE IZ 1999.
Naravno, ne treba zaboraviti još jednu važnu kariku: srpski Fudbalski savez i Partizan kao njegovog nespornog miljenika. Zašto su oni bili potrebni da bi se rušili oni mostovi? Trebao je jedan korisni idiot, idealni negativac. Jednostavno, kad udariš na tu bandu od tajkuna, kriminalaca i političara oko Toleta Karadžića, pored takve ekipe uvek možeš da izgledaš kao nevinašce; na njih i Al Kaida kad bi udarila, to bi ličilo na kršenje ljudskih prava Al Kaide. Bingo, dakle!
DRAGAN J. VUČIĆEVIĆ: Dokle ćemo da se foliramo?
Zoran Panović: Parodija Maksimira
Nije ovo repriza Maksimira već njegova parodija. Može li simbolika „dana kada su Vojvođani pokradeni u Beogradu“ da učini više od svih vapaja „gde su naši novci“? I zar Nenad Čanak nije dobio simbol vredan divljenja – parolu „Vratite nam Kup!“ U tom kupu su i novci i ovlašćenja, i policija, maltene sublimirana autonomija. Kup je sad i etatističko pitanje. Ni prvi čovek AP Vojvodine Bojan Pajtić nije propustio šansu da pruži podršku oštećenom FK Vojvodina. Šta je sve politikantski u svim iskrenim i iznuđenim „autonomaškim“ izjavama. Pa to što se desilo Vojvodini desilo bi se i Slobodi iz Užica, i Borcu iz Čačka, i Radničkom iz Kragujevca… Njih nije lako „terati“ iz Srbije. Smešno je skandirati im „ustaše“. Teško je u njima videti „nove Slovence“. Ko bi se za njihovu pravdu borio, sem Mlađana Dinkića u kontekstu „regionalne politike“?
A šta da je umesto Vojvodine to veče igrao Novi Pazar. I da je doživeo poništen gol i nesviran penal. Da su se njegovi igrači nakon „konsultacija“ povukli s terena, i da muftija Zukorlić kaže „vratite nam Kup“. Vidite kako odmah autonomaštvo Nenada Čanka postaje simpatično i nevino.
АНЂЕО СМРТИ
мај 5, 2011
Специјални суд
март 6, 2011
Čemu BIA?
новембар 15, 2010
Лустрација
новембар 8, 2010
Чији је овај мали?
октобар 31, 2010
Морална паника
октобар 18, 2010
Упалите ТВ и гледајте:
октобар 10, 2010
Све је једно…
септембар 14, 2010
Млади лавови, стари мангупи
септембар 12, 2010
Војска
август 10, 2010
Оставка!
август 5, 2010
Džedaj u Galaktičkoj Republici
август 2, 2010
Коминтерновац
јул 10, 2010
Детектор истине
јул 3, 2010
Пукли!
јун 19, 2010
Где сте српски генерали?
јун 14, 2010
Сада или никада! Ако ово прође, готово је са Србијом…
март 27, 2010
Cenzurisane fotografije sa sastanka Stefanović-Kuči
Autor: Beta
Zastave Kosova i Srbije bile su postavljane na stolu za vreme sastanaka šefa delegacije Srbije za dijalog Borka Stefanovića sa zamenicima premijera Kosova, tokom njegove posete Prištini, piše u današnjem broju dnevnik Koha Ditore.
Taj dnevnik danas objavljuje fotografiju sa sastanka Stefanovića i zamenika premijera Kosova, Hajredina Kučija na kojoj se na stolu vide zastave Kosova i Srbije. To je prva fotografija objavljena u Prištini na kojoj se vidi da su državni simboli Kosova i Srbije bili postavljeni na stolu tokom sastanka Kuči-Stefanović.
Ranije su novinarima dostavljene fotografije na kojima nije bilo zastava.Delovi fotografija gde su i zastave su cenzurisani i njih su sa saopštenjima, posle sastanaka u četvrtak, medijima poslale kancelarije Hajredina Kučija i Edite Tahiri.
Kuči je juče novinarima rekao da nisu istinite izjave izvora bliskim Stefanovića da su “zastave uklonjene”.
- Na Kosovu mi postavljamo pravila i to sam rekao i Stefanoviću – rekao je Kuči, ali nije dao objašnjenje zbog čega je fotografija cenzurisana, rekavši “da se ne bavi tehničkim pitanjima”.
I šef delegacije Kosova za dijalog Edita Tahiri je rekla da je “zastava bila na stolu i da je protokol bio u potpunosti onakav kakav se predviđa za međudržavne sastanke”.
Sastanci Stefanovića sa Hajredinom Kučijem i Editom Tahiri bili su zatvoreni za medije.
http://www.danas.rs
15. 05. 2011
PRESS
zaŠto U HUMSKOJ veĆ GODINAMA STANUJE VEĆINA TROFEJA
Crno-bela Srbija: ‘Diktatura’ Partizana
Recept za uspeh – Da li je Partizan, kako se često može čuti u javnosti, projekat koji ima podršku iz državnog vrha, ili je tajna u nečemu drugom
Sportsko društvo Partizan poslednjih godina gotovo da ne zna za poraz.
Nema sporta u kojem ne dominira. Od poslednjeg – iako vrlo kontroverznog – osvajanja Kupa Srbije, preko košarke, rukometa, odbojke, vaterpola, pa sve do hokeja. Dok Crvena zvezda uporno tone u poraze, a drugi timovi ne mogu ni da privire nekom trofeju, Partizan nema dovoljno prostora na policama za sve pehare koje dobija.
U čemu je recept? Sreća, znanje, sposobnost, zajedništvo? Ili je tajna, kako bi mnogi kojima je srce crveno-belo, poput Zvezdine legende Duleta Savića, primetili, podrška države, oličena u sponzorskim ugovorima i „tajnim vezama”?
Dragan Koković, sociolog sporta, smatra da u poslednjih nekoliko godina Partizan pokazuje visok stepen organizacije, ali da ne treba suviše veličati njegove uspehe, jer, na primer, što se fudbala tiče, tu su uglavnom ostvarivane ziceraške pobede.
- Partizan je napravio taktiku da dominira nad malim fudbalskim klubovima u Srbiji i da ostvaruje lagane pobede. U takvoj situaciji, nije suviše teško biti najbolji. Čim se pojave u Evropi, pokazuju da ne vrede mnogo – procenjuje Dragan Koković.
On naglašava da se izgubila sportska supstanca, a prepucavanja na terenu i zlu krv među navijačima potpiruju i neki bivši rukovodioci Partizana.
Jačanje zajedništva
- Nedavna izjava Nenada Bjekovića o Crvenoj zvezdi („Njima ne mogu da pomognu ni Rusi ni trener iz Hrvatske”) je ispod svakog nivoa. Zvezda i Partizan moraju da imaju dobru komunikaciju – savetuje Koković.
I Duško Vujošević, proslavljeni trener KK Partizan, smatra da ne bi trebalo govoriti o tajni uspeha, jer takva formulacija zvuči mistično bez ikakve potrebe.
- Nema tu nikakve tajne – kaže Duško Vujošević za Press. – U vremenu u kojem je počelo da se raspada društvo, i kada su različite forme kolektivizma propadale, a država se smanjivala, Partizan je uspeo da održi snažan kolektiv sa familijarnim duhom. Čak su se i klubovi unutar Sportskog društva finansijski pomagali, što je zaista retkost.
Osim toga, on ističe da se Partizan u burnih godinama bavio isključivo sportom, izbegavajući da se bavi politikom i nacionalizmom.
- I rukovodstvo se bavilo sportom, više nego u drugim sredinama, jednostavno, radilo se više i bolje, a zajednica je jačala umesto da se raspada. Inače, taj problem postoji i u Evropi. Ni tamo nema mnogo sportskih društava koja održavaju duh zajedništva, pa i prijateljstva i drugarstva – kaže Vujošević.
Što se tiče poznate teze da nema jakog Partizana bez jake Crvene zvezde, Vujošević kaže da je to floskula koja mnogo ne objašnjava, jer svaki tim za sebe treba da se bori da bude jak. On smatra da je upravo čuveni derbi i rivalitet ono što odnos ta dva kluba čini lepim.
- Rivalitet podiže motivaciju, to jeste pitanje strasti i adrenalina. Ali dogodilo se da je izgubljena institucija normalnog poraza u sportu. Poraženi tim igra ulogu žrtve, ili je, navodno, prevaren, što se prenosi i na navijače. Onda se stvara veoma negativna atmosfera, koja je potencijalno veoma opasna. Čak može da dovede do zla – upozorava Vujošević.
On dodaje da oni koji vode tim odbijaju da priznaju krivicu za poraz i uvek neko drugi, umesto ljudi koji su odgovorni. A ako nema normalnog poraza, nema ni normalnog sporta, zaključuje Vujošević.
Dominacija u medijima
Ali, legendarnog komentatora Milojka Pantića uopšte ne fasciniraju pobede Partizana na svim sportskim frontovima. Uvek bez dlake na jeziku, on smatra da je „teror” Partizana počeo još od njegovog osnivanja.
- Naravno, ne mislim da svi ljudi koji su osnovali i koji vode Partizan zli i pokvareni. Poznajem mnogo onih koji su bili i časni ljudi i fudbaleri. Ali oni imaju taj koren: mi smo najjači, mi smo nepobedivi – kaže Pantić.
Ovaj novinar nije zadovoljan ni ponašanjem Tomislava Karadžića, prvog čoveka Fudbalskog saveza Srbije. On navodi i primer navijanja na finalu Kupa Srbije, kada su navijači skandirali „j..i Tole glupe Cigane”, posle čega je Karadžić ustao i otpozdravljao.
- Partizan dominira u medijima, minimalizuje svoje poraze, predstavljaju se kao veliki šampioni, a na evropskoj sceni ne mogu da daju gol – nastavlja Pantić. – „Grobari”, jaki ste samo u tome da rušite Crvenu zvezdu. To je važniji cilj nego da se pokažete na međunarodnoj sceni.
PREŠEVO – Član Predsedništva Albanske demokratske partije Azgan Haklaj je, kao predstavnik premijera Albanije Sali Beriše, zatražio danas u Oraovici kod Preševa ujedinjenje svih albanskih teritorija u jednu državu.
http://www.novosti.rs/vesti/srbija.73.html:330529-ADP-Ujedinjenje-albanskih-teritorija
Komentar Danas
Kosovski baloni
Autor: Redakcijski komentar
Ivica Dačić, ministar policije i lider socijalista, drugi je zvaničnik iz Srbije, posle šefa pregovaračkog tima Beograda Borislava Stefanovića, koji je u poslednjih desetak dana načeo staru temu o podeli Kosova.
Najpre je Stefanović rekao da se Beograd ne bi protivio otvaranju razgovora o podeli Kosova, jer skupštinska rezolucija o Kosovu daje dovoljno prostora za to, da bi ministar policije Dačić za kosovske medije izjavio da je ideja podele Kosova, s obzirom na postojeće prepreke i situaciju na terenu, jedino realno rešenje. Bez obzira na sve učestalije tvrdnje da podela južne srpske pokrajine nije loša ideja, ta tema se bar za sada neće naći na dnevnom redu u dijalogu Beograda i Prištine, ali i na dnevnom redu srpskog parlamenta.
Naime, još pre početka dijaloga Beograda i Prištine predstavnici velikih sila, SAD, Rusije i Evropske unije, učesnicima razgovora jasno su stavili do znanja da podela teritorije neće biti na stolu. Neće se razgovarati ni zato što Priština, kako tvrdi Edita Tahiri, šef kosovskog pregovaračkog tima, nikada neće razgovarati o političkim , već samo o tehničkim pitanjima.
Podeli južne srpske teritorije protive se i predstavnici Srba sa severa Kosova koji smatraju da je to projekat koji ne odgovara nikome jer bi po tom principu proces raspada Srbije išao dalje, a nastala bi i nova žarišta na Balkanu. Na posletku i srpska opozicija negoduje zbog „puštanja probnih balona o navodnoj podeli Kosova. Smatraju da Vlada Srbije pričom o podeli samo kupuje alibi za nove.
Da bi se u proces podele moglo ući, potrebno je, bar prema tvrdnjama stručnjaka, da Srbija prvo prizna nezavisnost Kosova, što automatski znači odustajanje od dosadašnje politike, menjanje Ustava i brisanje Rezolucije 1244. Tek nakon svega toga, uz pomoć međunarodnih institucija mogli bi da uslede dogovori o novoj granici.
U zvaničnim izjavama i dalje se istrajava na tvrdnji da Srbija nikada neće priznati nezavisnost „južne srpske pokrajine“ čemu onda priča o podeli Kosova? Možda zaista razloge treba tražiti u testiranju domaće javnosti, kako tvrdi opozicija. To, naravno, ne bi bilo prvi put. U srpskim i albanskim medijima često se pominjala mogućnost podele Kosova, a tu ideju je još 80-ih godina prošlog veka promovisao Dobrica Ćosić.
Po predlozima o podeli, Srbija bi trebalo da dobije sever pokrajine, a nova granica bila bi na Ibru. Takođe, srpskim manastirima bi se obezbedila eksteritorijalnost.
S druge strane, Albanci su često kao „kompenzaciju“ za sever Kosova nezvanično tražili Preševo i Bujanovac.
http://www.danas.rs
[...] POSTOJI LI RAT PROTIV MAFIJE? [...]