Axel Honneth: Tržište se mora vratiti u društvo

 

NOVOSTI Broj 607

Datum objave: 06.08.2011.

Piše: Vesna Knežević

Axel Honneth (rođen 1949.) je profesor socijalne filozofije na Goethe Univerzitetu u Frankfurtu na Maini i njujorškom Columbia Univerzitetu, Habermasov učenik, te predstojnik frankfurtskog Instituta za sociološka istraživanja IfS, onog istog kojeg su Max Horkheimer i Theodor W. Adorno obnovili nakon što su se 50-tih godina prošlog stoljeća vratili iz američkog egzila. Institut, široj javnosti poznat pod imenom “Frankfurtska škola” ili “Kritička teorija”, i dalje se drži vlastitih tradicija: “Frankfurtovci”, naime, nikada nisu bili puki akademski promatrači društvenih zbivanja, već aktivni kritičari koji se nisu sramili zauzimati strane u naoko ideološkim sporovima.

Intervju s jednim od najrenomiranijih socijalnih filozofa današnjice snimljen je iste večeri nakon predavanja, na istoj lokaciji – u “lavljoj jazbini”, kako je Honneth nazvao veliku salu Austrijske nacionalne banke, sa njenim guvernerom Ewaldom Nowotnyem u prvom redu publike.

Jesu li u današnjim modernim društvima vec prekoračene norme moralno obranjivih formi nejednakosti?

- Rekao bih da jesu, ali društveni konsenzus o tome ne postoji. Dovoljno sam optimističan za pretpostavku kako barem neke političke partije u aktualnom političkom spektru Zapadne Europe razumiju o kakvoj se opasnosti radi. Kapitalizam kao politički sustav je na prekretnici, on je već iskoračio van iz svog normativnog okvira. Model njegovog kršenja normativnog poprima sasvim novu relevantnost, koja ga često ostavlja u raskoraku čak i sa ustavnim principima. Da li to dostaje za oduzimanje legitimiteta? Na to se pitanje ne može odgovoriti sa sigurnošću. Ono što plaši jeste činjenica da je kapitalizam na putu izgubio jednu osobinu čiji smo svjedoci bili kroz povijest – vještinu efikasne brige o harmoničnoj društvenoj integraciji individualne koristi bez oštećenja socijalnog tkiva. To će svakako biti jedan od glavnih problema oko čijeg rješavanja ce se naredne dvije decenije lomiti koplja na javnoj sceni – kako odgovoriti na tendenciju uznapredovale izolacije tržišta od moralnih normi. Stoga ne bih rekao da se nalazimo, još ne u svakom slučaju, u postmodernom, aliberalnom kapitalističkom društvenom uređenju, ali ne mislim ni da nam je sasvim jasno kuda nas putovanje vodi.

(…)

Ljubav, pravo, solidarnost: vaša teorija priznanja ljudskih potreba svodi se na ta tri pojma. U trećem setu pravila, onom koji se odnosi na svijet rada, čini se da je krenulo po lošem. Da li se rad i radni doprinos još jedino ocjenjuju kroz tržišno posredovanu komunikaciju?

- Ako te tri sfere istražim na njihove demokratske potencijale, te se nakon toga upitam koliko svaka od njih doprinosi stvarnoj realizaciji demokratske etike, onda sam dva puta optimističan, treći put ne. Najviše se promijenila ljubav, u toj je oblasti postignuto najviše jednakosti, odnosno društveno akceptiranih individualnih rješenja. Obitelji, onda kada su intaktne, danas su zaista demokratskije nego što su bile prije pedeset ili sto godina. Pravo je također u stalnom napretku. Dovoljno je samo podsjetiti koliko su u demokracijama narasli modeli formiranja političke volje, koliko su proširene šanse participacije. Realno ostvarivanje demokratskih sloboda možda nešto zaostaje, ali normativni prostor slobode sve je širi. Najgore i najdramatičnije izgleda međutim u gospodarskoj sferi. Ona je naš problem, naša problematična zona. Svaki napredak koji se postiže u druge dvije sfere, dogovorom, borbom, svejedno, istovremeno se u sferi gospodarstva neprestano preispituje i minira. U tom smislu nije nam potrebno ništa preče u Europi, od povratka ekonomije u etički okvir, od ponovnog uklapanja ekonomske sfere u njezino institucionalno i normativno okružje. Tržište se mora vratiti u društvo, a ne stajati van njega, ekonomija mora naučiti da se podnosi sa druge dvije demokratske oblasti, privatnim svjetovima i pravnim normama.

CEO INTERVJU:

http://www.novossti.com/2011/08/trziste-se-mora-vratiti-u-drustvo/ 

—————————————————————————————————–

POVEZANI POSTOVI:

Hеолиберализам у корену кризе

ИСТОРИЈА ЕВРОПЉАНА ОД ПАДА ЦАРИГРАДА И ОТКРИВАЊА АМЕРИКЕ (КРАЈА СРЕДЊЕГ ВЕКА) ДО 21. ВЕКА

Криза капитализма или… фашизма

Četiri teze o socijalnom dijalogu