1.
Због најаве да ће Албанци из Приштине насилним путем заузети саобраћајне прелазе између Космета и остатка Србије на иницијативу Председника у Председништву Републике окупили су се и разговарали министар културе, директори позоришта и музеја и прваци народног балета. На питање новинара да ли има план, Председник је одговорио: ”Треба поштовати Устав, молимо ЕУ и НАТО да заштите Србе на Космету и поштују Устав Србије као и Резолуцију УН 1244”.
2.
Због притиска да се донесе Закон о реституцији и најаве одржавања Параде поноса на иницијативу Председника у Председништву Републике окупили су се министар одбране, министар полиције, начелник ГШ ВС, директор БИА, директор ВОА и директор ВБА. На питање новинара да ли је по Уставу да обавља и функцију Председника Републике и функцију председника Демократске странке, Председник/председник је одговорио: ”Не треба се држати Устава као пијан плота”.
>>> ПОВЕЗАНИ ПОСТОВИ:
Тачи: Договоре спроводимо са ЕУ и САД, без Београда
ПРИШТИНА – Косовски премијер Хашим Тачи потврдио је данас да ће 16. септембра косовски полицајци и цариници, уз Еулекс и Кфор, преузети административне прелазе Јариње и Брњак и рекао да ће косовске институције договор о царинским печатима спороводити са ЕУ и САД, а не с Београдом.
“Имплементацију споразума ћемо спровести с међународним фактором, а не са Србијом”, рекао је Тачи у интервјуу Радију “Слободна Европа”- редакцији на албанском језику.
Упитан шта ће бити ако Београд, као друга страна у дијалогу не буде спреман за спровођење договора, Тачи је одговорио да је Београд у овом прцесу “у потпуности без утицаја”.
Он је навео да је, после споразума са Кфором почетком августа, дошао тренутак за примену споразума за успостављање контроле на пунктовима код Јариња и Брњака.
За приходе са тих пунктова, прикупљене за робу из Србије, Тачи је казао да ће бити уплаћивани директно у буџет Косова.
Танјуг
објављено: 13.09.2011
Poseta (ne tako) stare dame
Dušan Miklja
| 14. 09. 2011.
Kao u Direnmatovom pozorišnom komadu „Poseta stare dame“, poseta Srbiji ne tako stare dame, ma koliko različito doživljena i tumačena, imala je i jednu dobru stranu: na čistac je isterala istinu, u našem slučaju pitanje oko koga se mnogo okolišilo ili, pak, usvajao samo načelan, što će reći neobavezujući stav.
Reč je, naravno, o Kosovu o kome se, posle ove posete govori sa manje uvijanja i sa više jasnoće.
Nemačka kancelarka je, naime, sa brutalnom otvorenošću poručila da se od nas očekuje ukidanje takozvanih paralelnih institucija na severu Kosova, što u suštini znači uspostavljanje vlasti Prištine nad celom teritorijom Kosova, uključujući i njegov severni deo.
Uveravanja kako se od Srbije ne traži da de jure prizna Kosovo, u tom slučaju, nemaju nikakvog značaja jer bi to de fakto značilo priznanje kosovske državnosti.
Izričito i jasno uspostavljanje takvog zahteva, i to od zemlje koja nesumnjivo ima najveći uticaj u Evropi, otklanja još jednu zabludu, bolje reći obmanu, da priznanje Kosova nije uslov za prijem Srbije u kontinentalnu organizaciju.
Sada kada se pokazalo da jeste, pitanje šta da se čini, u najdoslovnijem smislu, postaje pitanje od sudbonosne važnosti. Tim pre što su poslednji događaji otkrili ono što se i ranije znalo: žalosnu nedovoljnost skupštinske deklaracije o Kosovu.
Potrebno je mnogo više od toga: hitan dogovor o nacionalnoj strategiji koja neće, kao do sada, činiti samo spisak lepih želja, već i trezvenu procenu o tome šta je za budućnost Srbije najcelishodnije, ali i šta je moguće.
http://www.blic.rs/Komentar/Svet-i-mi/276864/Poseta-ne-tako-stare-dame
Povučen zakon o rehabilitaciji
| 14. 09. 2011. – 12:23h
Potpredsednica Skupštine Srbije Gordana Čomić saopštila je poslanicima da je Vlada povukla iz skupštinske procedure Predlog zakona o rehabilitaciji, o kome je trebalo da članovi parlamenta danas raspravljaju.
Gordana Čomić nije navela razloge zbog kojih je predloženi zakon povučen iz procedure.
Prema rečima Gordane Čomić, posle pauze od 90 minuta biće nastavljena sednica, a poslanici će početi razmatranje Predloga zakona o zaštiti poslovne tajne.
SPO: Zakon neprihvatljiv za SPS
Poslanik Srpskog pokreta obnove Aleksandar Jugović izjavio je danas da
je Ministarstvo pravde prihvatilo amandmane SPO na Predlog zakona o rehabilitaciji, ali da zakon čiji bi sastavni deo bili amandmani te stranke ne bi bio prihvatljiv za Socijalističku partiju Srbije.
Amandmanima je SPO tražio da se pripadnici četničkog pokreta izuzmu od pripadnika drugih oružanih snaga koji nemaju pravo na rehabilitaciju.
Zahtev SPO je da period rehabilitacije obuhvati vreme od 6. aprila 1941. godine, a ne od 1945. godine.
- SPS verovatno misli da se na nepravdi može ići u Evropsku uniju, nije spremna da se suoči sa nasleđem iz prošlosti – istakao je Jugović i dodao da se ne može sa petokrakom na čelu i bivšim šefom države Slobodanom Miloševićem u srcu ući u EU.
Omerović: Dobro je što je zakon o rehabilitaciji povučen
Poslanik Socijaldemokratske partije Srbije Meho Omerović smatra da je dobro što je Vlada sa dnevnog reda skupštinskog zasedanja povukla zakon o rehabilitaciji. To je, kako kaže, naročito važno što se povlačenjem zakona iz procedure sprečava mogućnost da se “ogromna sredstva uzmu od građana da bi se vratila imovina potomcima onih, koji su sarađivali sa okupatorom i zato bili osuđeni po zakonu”.
- Dosta je bilo prekrajanja istorije i proglašavanja poraženih za pobednike. Nepotrebno bi se pred licem građana Srbije ponovo naslušali osporavanja NOB i jedinog antifašističkog pokreta – partizanskog, na čelu sa Titom- naveo je Omerović.
http://www.blic.rs/Vesti/Politika/276926/Povucen-zakon-o-rehabilitaciji
[...] Вести из Председништва [...]
SAŠA STAVRETOVIĆ: KRSTAŠKI RAT DRAGOLJUBA MIĆUNOVIĆA PROTIV SRPSKIH ILUZIJA
sreda, 14 septembar 2011 13:03
Posle Mićunivuićevog proglašenja Kosova iluzijom, jasno je da se nešto mora promeniti. Ustav, „iluzije” ili oni
„Zadovoljstva mogu zavisiti
od iluzija, ali prava sreća
počiva na istini”
Nicolas Chamfort
Retorika Demokratske stranke je zbunjujuća. Posle „alternative” i „katastrofe”, sada su na red došle i „iluzije”. Valjda zato što „život ne može da čeka”. (Ko zna, možda se ponovo vrate tom nikada potrošenom sloganu.)
Dakle, posle 11 godina učešća u vlasti, posle 12 godina od egzodusa Srba sa Kosova i Metohije, jedan od osnivača Demokratske stranke (što mu, kao i mnogo toga, s velikim poštovanjem uvažavam) priznaje nam da sve bilo je iluzija. Prof. Mićunović nam, govoreći o Kosovu, objašnjava: „Vrlo je nezdravo živeti u iluzijama” [1]. Hm, ali kako je jedan od prioriteta politike ove vlade bilo Kosovo, ispada da je politika ove vlade bila iluzija. Da li smo obmanuti ili smo skloni „samoobmanama”.[1]
Nije uobičajeno da iluzionisti pred kraj varijetea razotkrivaju svoje trikove. U cirkusu ih obično skrivaju od gledališta jer kakva je onda čar iluzije. Jedino ako nije u pitanju neka nova predstava, u kojoj će publika aplaudirati majstorstvu mađioničara, a smejati se svojim „samoobmanama”.
MIĆUNOVIĆEVA MERA PATRITIZMA Prof. Mićunović u intervjuu novosadskom „Dnevniku” kaže: „Činjenica je da se u međuvremenu realnost na Kosovu menjala na našu štetu, što se i očekivalo” [1]. Ali avaj, mi glasači smo razumeli ono što se govorilo, a ne ono što su s naknadnom pameću očekivali. Nama glasačima postaje smešno kako ne mogu, a da ne pomenu svemoćnog Koštunicu, koji onomad za podelu Kosova „nije hteo ni da čuje”, a da „kada je bilo vreme, nismo na tome insistirali” [1]. Naravno, tako nešto nisu ni pominjali, a ne samo da nisu na tome insistirali. Jer su znali da to ne donosi popularnost. Koštunica je taj koji je izašao iz vlade zbog neslaganja oko Kosova, a ne neko iz DS.
Nije Koštunica jedini koga napada Mićunović. On opoziciji poručuje: „Ne može se reći: nećemo nikakav kontakt, a onda krenuti s pričom o propaloj ekonomiji, lošem izvozu, malim investicijama… To je krajnje licemeran, nepatriotski i poguban stav.” [1] Ipak, ponovo istine radi, svidelo se to nekome ili ne – to što opozicija kaže su činjenice, a ono drugo su etikete, i to krajnje nekorektne. Odmah zatim profesor nastavlja parolom: „Ono što je Srbiji danas neophodno jesu pozitivni programi, a pre svega više vere u sopstvene mogućnosti”. [1] Kada posle ovakve konstrukcije prof. Mićunović kaže nešto sasvim suprotno – „sve u svemu, moramo biti u trendu evropskih kretanja i izbegavati sve što našu politiku dovodi u oštru konfrontaciju, pre svega sa evropskom politikom, koja se nas prvenstveno tiče” [1] – onda imam razloga da bez „samoobmanjivanja” zaključim da je politika o kojoj on govori politika stranke, a ne državotvorna politika. Da je to politika opstanka stranke, a ne politika opstanka Srbije.
Sve vreme profesor Mićunović balansira između interesa Srbije na Kosovu i interesa Srbije u Evropi (o interesima Evrope u Srbiji drugom prilikom). S tom razlikom što poziva da prekinemo sa iluzijama o Kosovu i Metohiji, a ne pominje naše (svoje) iluzije o Evropskoj uniji. Možda će jednoga dana reći kako su i to bile samo iluzije ili naša „samoobmana”. Boris Tadić je čak nedavno izjavio: „Nikada nisam rekao da ćemo dobiti status kandidata”. [2][3]
Glasači se toliko dugo obmanjuju i drže u „iluzijama” da se plašim da će to uskoro postati i legitimno pravo svih koji učestvuju u izbornim kampanjama. Primera za to već imamo, setite se „objašnjenja” u vezi sa podelama besplatnih akcija ili u vezi sa otvaranjem novih radnih mesta. Da ne govorim o koalicijama koje naprasno postaju „prirodne”. Ako se tako nešto ni na kakav način ne sankcioniše, možemo izvući zaključak da postaje legitimno. Kao što je legitimno i ono kad nam sa podsmehom kažu: „Konačan sud o nama daće građani na izborima”.
SUVERENOST ILUZIJA Da se razumemo, potpisnik ovih redova nije stranački angažovan, i do juna 1999. živeo je u Prizrenu. Bez aluzija na tu činjenicu, imam pravo da se suprotstavim svakim „iluzijama” (ne samo pominjanim „iluzijama” u vezi sa Kosovom). Ako lično i imam bilo kakvih iluzija, nikome ih ne namećem, ne profitiram i niko ne trpi zbog toga. Trudim se da realno i logički sagledavam stvari. Da citiram profesora Mićunovića: Vrlo je nezdravo živeti u iluzijama”. A što se tiče njegove izjave da se „zna ko je na Kosovu suveren”, nisam siguran na koga/šta aludira, jer ne vidim da je iko tamo suveren (nezavisan, slobodan). Čak, ako neko i ima suverenu vlast, to još uvek ne znači da je ta vlast demokratska. Nije li potrebno da građani imaju svoju suverenost. Pored takvog prava građana, postoji i pravo naroda na suverenost.
Prilikom stupanja na dužnost predsednik Republike pred Narodnom skupštinom polaže zakletvu koja glasi: „Zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i celine teritorije Republike Srbije ukuljučujući i Kosovo i Metohiju kao njen sastavni deo, kao i ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, poštovanju i odbrani Ustava i zakona, očuvanju mira i blagostanja svih gradjana Republike Srbije i da ću savesno i odgovorno ispunjavati sve svoje dužnosti.” [4]
Nešto se mora promeniti. Ustav, „iluzije” ili Oni.
Ne samo država, građani ili nacija već svako, svagde i svakad mora da se trudi da čuva svoju suverenost oličenu u slobodi i nezavisnosti. Da se neprestano bori za istinu, pravdu, slobodu, pravo, bezbednost, dostojanstvo, duhovnost, čast (da parafraziram prof. Mićunovića, „da se zna ko je u Srbiji suveren”)… Čovek ima obavezu da čuva svoj integritet, to mu je dato kao jedno od osnovnih ljudskih prava. Ako jedinka (a i na državu možemo gledati kao na organizam) izgubi (volju da sačuva) integritet i identitet, onda se verovatno radi o nekakvom poremećaju.
Na sreću, tome ima leka.
________
Uputnice:
[1] http://www.dnevnik.rs/sr-lat/node/43599
[2] http://www.politika.rs/rubrike/Politika/Nasi-interesi-ne-ugrozavaju-nikog.lt.html
[3] http://www.istinomer.rs/sr/izjave/politika/story/1/Istinitost/1588/Ko+je+rekao+da+%C4%87emo+biti+kandidati.html
[4] Ustav Republike Srbije
http://standard.rs/vesti/36-politika/8397-saa-stavretovi-krstaki-rat-dragoljuba-miunovia-protiv-srpskih-iluzija-.html
[...] Вести из Председништва [...]
15. 09. 2011
PRESS
Komentar dana – Rade Stanić
Promaja
U poslednjih desetak dana počelo da duva sa svih strana. U stvari, od onda kada vlasti u Beogradu nisu poslušali „molbu” Angele Merkel da ukine srpske opštine na severu Kosova. Tako je haški tužilac Serž Bramerc došao u Beograd da potražuje od Borisa Tadića Mladićeve i Hadžićeve jatake
Rade Stanić
Dok ih Srbija ne pronađe, a Bog samo zna koji broj uhapšenih bi Bramerca učinio srećnim, Hrvatska ima vremena ne samo da uđe, već i da izađe iz EU, sa sve Gotovininim kompanjonima. Možda je, doduše, hrvatska premijerka nešto znala o sudbini žalbe Gotovine kada je za dva meseca niko iz Evrope ni opomenuo nije zbog pozdrava koje je uputila osuđenom ratnom zločincu. Ali (bes) misao Bramercovog zahteva vidi se u širem kontekstu.
Neutralni Euleks u kooperaciji sa preobučenim NATO vojnicima pokušava da uspostavi albansku državu bar na severu, kada već u ostatku Kosova ima samo njenu imitaciju. Istovremeno, sunarodnici Hašima Tačija na jugu Srbije javno protestuju zbog „obespravljenosti”, slučaja li, koji dan pre nego što carinici i policija iz Prištine treba da se pojave na Jarinju i Brnjaku.
Muamer Zukorlić osniva Narodno veće Sandžaka, organizaciju koja je formalno-pravno nevladina, pa stoga niko živ ne može da je zabranjuje i njega krivično da goni, a koja je po nazivu i opisu poslova paradržavna, tj. nezakonita. Zukorlićevom kolegi iz Sarajeva Mustafi Ceriću se istovremeno priviđa da u Srbiji postoji kopija „predgenocidnog perioda u Bosni”.
U drugoj pokrajini, Savez vojvođanskih Mađara se odlučio da iz principijelnih razloga ne da kvorum vladajućoj koaliciji u republičkom parlamentu. Vojvođanske vlasti, koju čine iste stranke koje se nalaze na vlasti i u Beogradu, traže od svoje vlasti još ingerencija i vlasništva.
Jelko Kacin kaže da Srbija može da zaboravi na evropske integracije dok Bosna, kako reče, ne postane „stabilna, celovita i moderna”. Prevedeno na običan jezik, dok ne padnu Dejtonski sporazum i Republika Srpska, i Bosna ne postane unitarna država. Ima Kacin i svoj ciničan dodatak: on poručuje da ideja o podeli Bosne ugrožava celovitost same Srbije. A kada Kacin kaže „celovita Srbija”?
Tako se napravio meni za narednih nekoliko meseci: predjelo Sandžak i Vojvodina, desert Republika Srpska. Glavno jelo sever Kosova. Haški jataci u tom društvu dođu kao čačkalice.
Sve čine da ništa ne urade
Milenko Vasović | 15. 09. 2011.
O duplim funkcijama je reč. Dok vlast dovede do kraja tu priču o nespojivosti prođoše godine, odnosno mandati. Dakle, jeste nezakonito, ali zakon nije isti za sve. Sve činimo da ništa ne učinimo.
Nema to veze sa povratkom socijalista u Vladu. I ovi drugi sve više liče na one, toliko su se izveštili u opstrukciji i nečinjenju da je ono Slobino o “korisnoj nejasnoći” mačji kašalj. I ovi imaju svoje Kutlešiće i svoje Markoviće koji ih podučavaju. A sve je naoko legalno, poštuje se procedura, poštuje se nezavisnost institucija. Procene su bile da je oko 1.300 funkcionera bilo u sukobu interesa kada je prvog januara prošle godine stupila na snagu odredba o nespojivosti (funkcije poslanika i onih u lokalnoj upravi). Rok o izjašnjavanju o tome ko će šta da zadrži istekao je početkom aprila. Onda se umešala Skupština Vojvodine koja je usvojila odluku da do isteka mandata mogu i da se zadrže duple funkcije.
E, tada je reagovala Agencija za borbu protiv korupcije čiji je rad, uzgred, ometan nedostatkom opreme, prostora… Po tužbi Agencije odlučivao je Ustavni sud, a znate kako sudovi u Srbiji znaju da budu brzi.
I kad je već sud odlučio da su duple funkcije nespojive, naiđoše godišnji odmori. Od početka jula do početka septembra trebalo je da bi se ta odluka objavila u „Službenom glasniku“. I tu su namakli dva meseca. Sad procedura nalaže još jedno dve-tri prepiske između Agencije i nosilaca duplih funkcija, u tome će i Nova godina i redovni izbori i nikom ništa. Nema tu velike štete, ali se pokazuje lice i namera i karakter vlasti.
http://www.blic.rs/Komentar/Komentar-dana/277031/Sve-cine-da-nista-ne-urade
[...] Вести из Председништва [...]
15/09/2011
Vic Danas
*
VIC
Sreli se dva japija:
– Šta ima kod tebe u firmi?
– Tražimo novog blagajnika.
– Pa zar niste jednog zaposlili pre mesec dana?
– Pa njega i tražimo!
[...] Вести из Председништва [...]
GLAS RUSIJE:
ŠTA SU SRPSKI MEDIJI PREĆUTALI O KONUZINOVOM NASTUPU
petak, 16 septembar 2011 13:29
Nijedan od režimskih medija nije preneo da je Konuzin zatražio reč tek kada su diskutanti okarakterisali Rusiju kao destabilizujući faktor koji brani Srbiju zarad svojih ličnih interesa.
Šta je to tako strašno uradio ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Konuzin pa da ga beogradski režimski mediji, a njih je bar 90 odsto, okarakterišu kao skandal-majstora? Svaki normalan posmatrač bi rekao da je radio isto ono što i njegov kolega u Njujorku Vitalij Čurkin – branio interese Srbije u apsolutnom NATO okruženju, a skandalom bi pre trebalo da se nazove organizovanje takozvanog Bezbednosnog foruma u organizaciji NATO i njegovih beogradskih satelita u liku NVO, i to u centralnom domu Vojske Srbije na dan kada u Njujorku Albanci, uz pomoć tog istog NATO, pokušavaju da legalizuju postavljanje carinika na administrativne prelaze na severu KiM, pa još i da taj forum otvara predsednik Srbije Boris Tadić.
Nijedan od režimskih medija u Srbiji nije preneo ni činjenicu da je ambasador Konuzin zatražio reč tek kada su diskutanti okarakterisali Rusku Federaciju kao destabilizujući faktor koji brani Srbiju zarad svojih ličnih interesa, i da se zapitao želi li Srbija da bude subjekat međunarodnih odnosa ili samo objekat kako joj to nudi NATO.
„Branićemo vašu zemlju, uprkos interesima nekih Srba da se vaša zemlje stavi pod stranu kontrolu“, poručio je Konuzin dodavši da u Savetu bezbednosti UN interese Srbije toga dana jedini brane Rusija i srpski ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić, a da u dvorani u kojoj se održava pomenuti skup nema nikog ko bi branio interese Srbije jer niko od učesnika Foruma ne spominje da NATO i Kfor u ovom trenutku krše Rezoluciju 1244, jer hoće da dovedu na granicu sa Srbijom kosovske carinike i vojnike, i glasno se zapitao više puta da li u dvorani Doma Vojske Srbije uopšte ima Srba ?
Naravno, većina prisutnih su bili Srbi, ali niko izgleda nije imao hrabrosti da se javi. Ambasador Konuzin je još rekao da u Srbiji postoje ljudi koji su spremni da prodaju privredne resurse bilo kome, samo ne Rusima, iako su svesni da će na taj način ta preduzeća propasti.
Nakon nekoliko sati, pošto režimski mediji u Srbiji nisu uspeli da cenzurišu ovo dešavanje u Domu vojske u Beogradu, telefoni beogradskih redakcija su se usijali od poziva građana koji su čestitali ambasadoru Konuzinu na izgovorenim rečima, a internet stranice srpskih medija na ovu temu obaraju rekorde po broju komentara.
Više udruženja građana i pojedinaca iz cele zemlje javilo se sa predlogom da se ambasadoru Konuzinu dodeli odlikovanje za javno iznesenu odbranu interesa Srbije od NATO, čije članice na sve moguće načine pokušavaju da do kraja zaokruže nezavisno Kosovo, a državni vrh u Srbiji im za to daje prećutnu podršku.
Autor Igor Gojković
Izvor Glas Rusije, 16. 09. 2011.
BEOGRAD 17. 09. 2011
DRAGAN J. VUČIĆEVIĆ
Ima li Srba u Srbiji
- Ima li Srba u ovoj sobi – vikao je ruski ambasador Konuzin na učesnike Beogradskog bezbednosnosnog foruma. „Ima li Srba u Srbiji”, morao bi da vikne svaki normalan čovek u zemlji čije javno mnjenje s mirom budističkog sveštenika dočekuje vesti o konačnom otimanju Kosova.
Šizofrena situacija u kojoj režim Borisa Tadića svoju diplomatsku nesposobnost plaća strašnim državnim porazom – a istovremeno nas u medijima ubeđuje kako novo nacionalno poniženje nema ama baš nikakvu alternativu – za krajnji rezultat mora imati bar još jedan krug politikantskog besmisla.
U najdramatičnijoj spoljnopolitičkoj situaciji u kojoj se Srbija našla još od 1999. godine, suočeni sa sad već izvesnim ekonomskim kolapsom, a pritisnuti skorim izborima i posledičnim saznanjem da bi već sledeće jeseni „luj viton” cipele mogli zameniti zatvorskim bukagijama, dosistički tvrdolinijaši, u stvari, i nemaju previše izbora. Oni, naprosto, moraju iz rukava da izvuku svoja dva poslednja aduta. Najpre mrtvog Đinđića, a onda i „fijat”.
Elem, kad je „zemunac” Miloš Simović ovog ponedeljka u Specijalnom sudu najavio da će prvom sledećom prilikom otkriti ko su politički nalogodavci i inspiratori streljanja premijera Đinđića, on je samo objavio početak predizborne kampanje. Vrlo prljave kampanje. Kampanje u kojoj će tamo negde odmah posle Nove godine, šifrovani mediji, sve pozivajući se na mafijaškog insajdera, otkriti da su za sve krivi Voja i Toma! Kampanje čiji će start označiti naslov koji će, otprilike, glasiti ovako: „Koštunica nalogodavac, Nikolić znao da se sprema atentat”… Nekako u isto vreme u režimskim medijima pojaviće se i jedna druga, mnogo lepa vest. Biće, naime, objavljeno da su Italijani u Kragujevcu završili montažu najnovijeg „fijata” koji će se 2013. izvoziti u cirka pola miliona komada. I sve to, naravno, samo ako još jednom glasamo za dosiste koji, evo, samo što nisu, koji su na korak da od Srbije naprave obećano, rajsko naselje…
Razumemo se, te dve spinovane priče, te dve šarene laže u predizbornoj kampanji 2012, prema zamisli vrhovnih dosista, trebalo bi da odrade isto ono što su evropejska SSP bajka i obećanje besplatnih hiljadu evra odradile na izborima 2008. Te dve medijske operacije trebalo bi da uvere Srbe da dosisti nemaju alternativu odnosno da su oni, ipak, najmanje moguće zlo.
Hoće li im uspeti? Da li će Srbe još jednom žedne prevesti preko vode? Pa zavisi. Sve zavisi od odgovora na pitanje iz naslova ovoga teksta.
[...] Вести из Председништва [...]
[...] Вести из Председништва [...]
ANA RADMILOVIĆ:
PETAK NA SEVERU ILI NIŠTA SE NE DEŠAVA, DOBRO BITI NEĆE
petak, 16 septembar 2011 23:05
Tači, s jedne strane, i poludela srpska vlada, s druge, proizveli su situaciju koja niti može da se prekine, niti da traje u nedogled
Dakle, s neba su doleteli šiptarski carinici, i policajci, i KFOR. Srpski policajci napustili su službu, ostao je jedan. Ogradili su Sever žicom, a onda je Sever uzeo pa ogradio njih barikadama. I sad stoje tamo, nigde su, ograđeni s obe strane i hranu im doturaju takođe s neba, odakle su i došli.
Nemaju gde da beže, osim u jezero Gazivode eventualno, ali to je ćudljivo jezero i ono često jede ljude. Gadna situacija. Nikome se ne gine, Šiptarima se posebno ne gine za Sever – a Sever je kuća Srba i oni, hteli-ne hteli, imaju drugačiji osećaj spram njega. Brane ga i ne treba im poziv iz dalekog Beograda, a i za posetioce iz Beograda ih malo baš briga. Takav sam, makar, utsak stekla pričajući sa više njih.
Igra u koju su ubačeni je loš meč između Tačija, koji je čovek pod istragom za sve ono o čemu verovatno znate, i ovih iz Beograda, koji bi da kupe vreme radeći istu stvar. Tači pokušava da skrene pažnju svojih sunarodnika na Kosovu sa sitnica kao što su nezaposlenost, dosadio im je, na kraju – zna se da je čovek za u zatvor. I onda juriša na Sever, Albanci to prate, oni obični koji nisu deo propagadne krntije (ne mogu da kažem mašinerije jer ono što dolazi iz Prištine i naziva sebe medijima nije mašinerija, nego krntija) i baš ih briga za Sever. Oni hoće druge neke stvari.
DEFICIT SVEGA Vreme skupljača poena, vreme onih koji nisu shvatili da ih je stvarnost opet nasamarila – eto to je vreme koje ovih dana živi Sever Kosova. Skupljači poena iz Beograda zasmvaju one na barikadama, ne svojom dobrom namerom da prisustvuju teškim trenucima (narod i dalje ispija kafe po kafićima sa sve protestima i barikadama – to u stvarnosti tako izgleda), nego svojim pokušajem da nekoga bodre i mobilišu. Srbi se na Severu mobilišu sami i mobilišu se odlično, bez posrednika iz Beograda, koji su inače odgovorni za ovaj sumanuti meč, čiji kraj ne može da bude neki normalan rezultat. Zajedno s Tačijem, koji pokušava da se izvadi kupujući malo vremena, a vreme je sve skuplje i uopšte je jedan deficit svega tamo.
Ljudi skladište hranu i vodu po kućama. Sede na barikadama, sad više ne jer je to „radna obaveza”. Maske su pale i sada više niko ništa ne radi zbog „radne obaveze” i „nacionalnog interesa” te „integriteta i suvereniteta”, nego zatp što sedi u svom dvorištu i neće da ide, a neće ni da pusti da mu kroz baštu prolaze vojske i policije pale s Marsa. I sede na barikadama i babe i momci spremni da se bore puškama.
Jedan oblak na nebu, posivelom, koji stoji nad glavama ljudi s puškama i baba sa kamenicama – lebdi i zasmejava ljude. Ime mu je besmisao. I zato se svi smeju, a tek poneko paniči, ponekad, u gluvo doba noći, kada je inače neprijatno na Severu i uopšte, u ovakvim situacijama.
Smešljivi oblak kaže – ovo je budalaština. I svi su je svesni. Ljudi idu od barikade do barikade, ljudi slute da će možda noćas biti problem, da taj problem može da napravi neki kupljeni Srbin
- to su oni što rade za Šiptare, da više ne uvijamo – i da taj kupljeni ili suludi može da uzme pa se poigra onim, s obe strane ograđenim, nesrećnim carinicima koje je Tači doveo uz pomoć KFOR-a, a kojima se uopšte ne stoji tu. Kome bi se čitavom i stajalo? Neko sluti da taj mir i smešna situacija čijeg su besmisla svesni svi, od deteta do onog s puškom, preko babe s kamenom za svaki slučaj – neće na dobro. Ništa se ne dešava. Severom špartaju s jedne na drugu stranu. Ogradili se. Ljudi se smeju i postavljaju posprdne table na žice, i to šalje tri poruke – pucaćemo, ne bojimo se, a znamo i da je besmisleno, pa se smejemo.
I sad, kakogod zvučalo, ali možda su im ovo i poslednji dobri dani. Ugodno su ograđeni od Srbije, koja je za ne-komentarisati, i ograđeni od Šiptara. U svom su getu, i tu su slobodni – na nišanu, ali slobodni. A i teren je dobar, nije lako spustiti se i juriti se s njima po onim brdima. I opet, nikome se ne gine da bi osvojio Sever. To Tači šalje ljude da izigravaju glinene golubove ne bi li imao razlog, opravdanje, da napravi rat. A rat mu garantuje i ostanak na vlasti, koji je u njegovom slučaju i ostanak na slobodi. O ludim nastama od srpskih političara ne treba ni pričati. To što oni skupljaju nisu poeni, nije ni perje, pa da ga prodaju k’o Bekim u onom filmu, nije ništa. Samo troše poslednje resurse digniteta šaljući poruke Srbima da se brane (a ovi bez njih to ne bi znali, na pamet im ne bi palo da im neki genije iz Beograda to nije došao da poruči) pošto su ih prodali svim onim potpisima.
ZASLUŽILI SU HELIKOPTER Zar oni zaista misle da to niko ne vidi? Konuzin je recimo video. A o Srbima na Severu da ne govorim.
Dakle, Tači s jedne strane i poludela srpska vlada s druge proizveli su situaciju koja niti može da se prekine, niti da traje u nedogled. Lovci u mutnom dižu paniku, narod je dole, srećom iskusan i prekaljen. Na mostu smena straže – što bi rekao pevač, i izvedeni iz kuća borci sa obe strane drže puške uperene jedni u druge. Niko ne zna kako će se Tači (koji je otišao po savet u Ameriku) izvući iz ovoga. I niko ne zna kako će se zamlate iz Beograda snaći kad počne da se dešava ono ozbiljnije, koje su prizvali. Stvar po Srbe na Severu može loše da se završi samo ukoliko neko od kupljenih idiota uzme pa pobije par onih nesretnih šiptarskih carinika koji su između dve barikade, koji su nigde, ali su meta. Stvar po Srbe na Severu može da se završi bolje ako do toga ne dođe. Stvar po Srbe s ove strane žica i barikada ne može da se završi nikako, osim da nekim čudom odjednom nestanu sve ove zamlate koje gledamo na TV kako svakodnevno izjavljuju nešto i spremaju se za nove izbore. I nove pobede. Ulizujući se NATO, cvileći pred vratima EU i bodreći Srbe sa Severa da se bore proitiv NATO i Šiptara, mislim da su zaslužili da i kod njih sleti neki helikopter sa već nekim carinicima i odvede ih u nepoznatom pravcu.
http://standard.rs/vesti/36-politika/8420-ana-radmilovi-petak-na-severu-ili-nita-se-ne-deava-dobro-biti-nee-.html
Две столице власти: Косово – ЕУ
Милан Новичић
Лудило власти се манифестује у седељу на две столице: Косово и ЕУ.
Београд, 17.09.2011
Од самог формирања ове Тадићеве Владе, претпостављао сам да ће бити разних будалаштина. Једино нисам знао сам да ће буде оволиких. Као главни циљ ове Владе је постављен рок за добијање кандидатуре придруживања у ЕУ. За сво ово време Њихове владавине, а ту им морам одати признање, ова Влада је заиста радила на том питању из све снаге. Похапсила је све оптуженике, и увела много закона који су пред њу стављени као услов за добијање прелазне оцене.
Нећу се превише задржавати на овој теми. Морам Вас запитати Господо, али молим Вас без увреде. Знам да сте сви школовани људи. Али да ли сте и луди? Па зар од Вас нико не прочита оно што се стави испред њега, него само тако олако подижете руку када се гласа.
Из уније стигне захтев овај или онај, а ви брже боље одмах сазовете седницу и изгласате исти. Има ли памети да уводите Закон о физичком кажњавању деце? У том делу закона Ви добијате право да одузимате децу родитељима ( да не улазим у детаље). Оснивате Агенцију за истраживање поморских несрећа??? Легализујете истополне заједнице као брачну? Усвајате закон о ГМО? Толико тога има наводити. Да ли сте икада ставили прст на чело и питали себе: Хеееееееееееееј, има ли ово смисла?
Бермудски троугао власти
Долазим до тачке која је Ваш бермудски троугао. Косово! Одмах Господо да Вам кажем да наш народ има једну сјајну изреку: На две столице не можеш да седиш! Ви упорно тврдите да седите на две столице. Са једним делом задњице на столици звана ЕУ, а са другим на столици на којој пише Косово. Одмах морам приметити из моје тачке гледишта да Вам онај део који седи на ЕУ заузима много више места.
За време Ваше владавине су земље те исте творевине у коју Ви јурите да уђете по сваку цену, а зове се ЕУ признале део наше територије као суверену државу. У то време министар је био Вук Јеремић. Да ли је он и сада министар? Наравно да јесте. У културним и нормалним земљама дотични господин ако из моралних разлога не би поднео оставку, добио би шут карту. Растрчао се јадник по кугли земаљској. И добио подршку неких земаља.
Све те земље су релевантан политички фактор у свету, исто тако као што се на њихов глас у Скупштини ОУН гледа као на руку коју је подигао исти дотични господин кога сам овде прозвао. Да буде зло још веће, ових дана нашу земљу је посетила Г-ђа Меркел. Пар дана пре посете нашој земљи она јавно износи став ЕУ и Немачке према Косову. Ви је угостили и уместо да кажете све што имате на души и на срцу ви се смејете као луд на брашно.
Пошто сте и онако јадну Војску (била је каква-таква, али су је се још увек многи прибојавали) уништили још више (као да је у питању туђа, а не наша) није Вам преостало ништа друго него да се само дипломатским путем борите за јужни део наше територије!
Наш вољени председник јавно изјављује да ова земља неће ратовати. Наравно да неће кад нема са чим! Као главног идеолога Вашег става и вида борбе наводите Махатму Гандија. И тај исти дотични господин је стално позивао на мир и ненасиље. Да Вас обавестим драга господо да је и тај исти „миротворац“ у својој биографији исписао део који се зове индијско-пакистански рат.
У животу једне земље постоји нешто што се зове Устав. Господо драга тај устав или поштујте или мењајте. За непоштовање Устава, казна се изриче затвором! КОСОВО или ЕУ?
Милан Новичић
http://www.dverisrpske.com/sr-CS/glas-naroda/dve-stolice-vlasti-kosovo-eu.php
[...] Вести из Председништва [...]
[...] Вести из Председништва [...]