SF kao Socijalistička Fantastika (Socialist Fiction)

.

Baroni i duhovi

ТЕОФИЛ ПАНЧИЋ

(…) Socijalizmu možete svašta opravdano prigovarati, ali tu stvar je rešavao odgovorno i pametno: mediji u Vojvodini bili su naprosto mediji radnih ljudi & građana Vojvodine, bez obzira na kojem jeziku govore ili pišu. No, onog trenutka kada ste, recimo, Magyar Szo, Hlas Ludu, Ruske Slovo ili Libertateu definisali kao medije Mađara, Slovaka, Rusina ili Rumuna – a ne svih građana Vojvodine – otvorili ste Pandorinu kutiju, na radost “manjinskih barona” (a i “većinskima” to ne smeta). Ali, zar recimo Magyar szo nije de facto medij Mađara, jer su ogromna većina i onih koji pišu i onih koji ga čitaju Mađari, što je “sasvim prirodno”? Da, ali – ne. Tu statusna definicija nije neka puka i nevažna apstrakcija, nego stvar suštinska, sa vrlo konkretnim konsekvencama. Idiotska greška je, međutim, načinjena, šteta je već neprocenjiva, ali dajte bar da se ne ide dalje u tom pravcu! Apsolutno je nezamislivo i nedopustivo da se “mađarske” ili bilo koje druge “etničke” redakcije javnog servisa prepuste “manjinskim (ili većinskim) baronima”. To bi značilo definitivan poraz Vojvodine, nakon čega bi zgradu Banovine jednostavno trebalo izdati pod kiriju, jer ničemu ne bi više služila. A što se “mađarskog duha” tiče, on, ljudi moji, ne postoji, baš kao ni “srpski”, “nemački” ili “vijetnamski” duh. Ideja o duhu nacije rodno je mesto svakog fašizma; kad to počne da ti se priviđa, vreme je da posetiš doktora za glavu.

CEO TEKST:

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1011588

—————————————————————————————————————————

Zašto se treba plašiti boga?

Vuk Perišić

Nešto nedostaje u staroj raspravi između ateista i vjernika. Parničari su se složili da se ne slažu i da su, u najboljem slučaju, spremni uzajamno se poštivati: ima ljudi koji vjeruju da on postoji, a postoje i ljudi koji znaju da ga nema i to bi trebalo biti sve, uz primjedbu da toj raspravi vjernici prilaze, kako kažu, srcem i da joj ateisti najčešće prilaze razumom. Rasprava o klerikalizmu i institucionaliziranim oblicima komunikacije s bogom, raznolikim vrstama te komunikacije, njihovoj međusobnoj mržnji i toleranciji, o raznim bogovima uopće, nešto je sasvim drugo.

Postoji meritum koji je neusporedivo važniji od pitanja postoji li bog ili ne: ima li bog pravo da postoji?

(…) Moliti? Njega? Boga? Ne. Nikoga. Mi zahtijevamo, mi naređujemo – slobodom volje i čistotom savjesti – njegovu bezuvjetnu predaju, prestanak bavljenja ljudskim i zemaljskim poslovima i najstrožu zabranu upliva u bilo čije misli, osjećaje i postupke. Naš ton je ultimativan jer viša bića i moćnici ne zaslužuju ni političku korektnost ni Veliko Početno Slovo.

CEO TEKST:

http://pescanik.net/content/view/7550/1368/ 

>>> ПОВЕЗАНИ ТЕКСТОВИ:

РЕСТИТУТКА

Сарадници окупатора седе у црвеној скупштини

Kомунизам је исто што и фашизам и нацизам