RUMORENJE: Konsultanti i ostali tržišni mešetari opet su počeli glasno da rumore o privatizaciji Komercijalne banke.
To je ona banka za koju nam je Mlađa Dinkić, kad je izvršavao nalog o stečaju Beobanke, Investbanke, Beogradske banke i Jugobanke, obećao da će ostati naša.
Paradoksalno, država Srbija je neki dan na evropskom finansijskom tržištu položila jedan važan dužnički test – mnogi su hteli da joj pozajme pare, što kod nekih drugih država i nije slučaj, ali samo uz kamatu koja svedoči da ona, država Srbija najverovatnije neće moći da iskoristi svoje pravo (uslovno rečeno i obavezu) iz Ugovora sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj, suvlasnikom Komercijalne banke, i dokapitalizuje je tokom naradnih godinu dana za 100 miliona evra.
Tako opcija sa privatizacijom, takođe predviđena tim ugovorom, postaje vrlo verovatna. Pojačava je svakako i lobiranje nekoliko velikih banaka zainteresovanih da se baš ta opcija desi, kao što su u prvom redu Unicredit banka, ali kažu mi da interes Erste banke takođe ne treba nikako zanemariti.
Sadašnje stanje i perspektiva evropskog bankarstva u svetlu angažovanja mnogih banaka u bankrot zemljama nije baš najbolji trenutak da se ova banka, za koju nam je obećano da će ostati naša, privatizuje. Ali iz Komercijalne banke su se neki dan pohvalili lepom ostvarenom dobiti i neki koji se u te stvari više nego razumeju tvrde da iz banke ciljaju da se privatizacija, ukoliko već mora da se desi, desi po ukupnoj ceni od MILIJARDU evrića.
PROFITIRANJE: Listam listu ostalih suvlasnika Komercijalne banke da vidim ko bi još mogao zaraditi ovom privatizacijom i, ne znam zašto mi to izgleda paradoksalno, među suvlasnicima nalazim i Jugobanku u stečaju, dakle jednu od one četiri banke čije upokojenje traje već deset godina, i kao vlasnika običnih, dakle s pravom glasa, i kao vlasnika preferencijalnih akcija Komercijalne banke. Tu negde bogami oko 5 odsto kapitala, zarađuje za stečajnu masu.
Sadašnji haos u svetskom bankarskom sistemu i spasavanje američkih, a bogami i evropskih banaka štampanjem para koje pada na teret celom svetu, baca novo svetlo na ovu veliku nemilosrdnu petokotobarsku operaciju, Radovana Jelašića i tu operaciju neke su banke preživele samo pukom srećom (Nekima sad ostaje samo još da prežive i svoje sadašnje vlasnike).
Tako se opet pojačava rumorenje o tome da je imovina četiri velike banke u stečaju mnogo veća od potraživanja njihovih poverilaca i da bi ih iz stečaja trebalo prevesti u likvidacioni postupak…
Međutim, sa tim i nekoliko drugih velikih stečaja ima još jedan problemčić. Država Srbija je izmislila da firme i banke u stečaju ne mogu naplatiti potraživanja od firmi koje su u procesu restrukturiranja, a tih je među dužnicima i ovih banaka i Sartida u stečaju na primer mnooogo, a zakonom kojim je ovo izmišljeno nije predviđeno dokad restrukturiranje može da traje. Odnosno dokad s božjom pomoći mora da nude okončano. Kako restrukturiranja mogu da traju unedogled, tako i stečajevi…
GALOPIRANJE: Prava je šteta, iz više razloga, što su mediji zatršani večitim predizbornim nazovi-temama jer bi inače ukupna masa svih stečajeva naših firmi i banaka bila tema iz koje bilje od bilo kakvih baljezgarija političara izvire prava slika svih njihovih politika i naših sudbina zajedni s njima. Pre par nedelja je tako na Beogradskom hipodromu u jednoj trci pobedio konj Gilgameš iz ergele Dragoljuba Markovića iz Surčina. E pa taj je konj takođe deo stečajne mase nekada po raznim osnovama poiznate firme Krmivo produkt, koju su narečeni Marković i Rodoljub Drašković zajedničkim snagama odgurali u stečaj. Da ne sitničarimo oko činjenice da je vrednost konja iz ergele koji su dopali u stečajnu masu procenjena na samo nešto više od dva miliona dinara, nego sad me zanima da li nagrada koju je osvojila stečajna masa ide u stečajnu masu?
Izvor:
http://www.danas.rs/danasrs/kolumnisti/stecajna_masa_u_galopu.884.html?news_id=224438
>>> POVEZANI POSTOVI:
VAŠINGTON 25. 09. 2011
Tanjug
Đelić: Srbija može da povuče 200 miliona dolara od SB
Potpredsednik Vlade Srbije za evropske integracije Božidar Đelić izjavio je danas u Vašingtonu da je sa Svetskom bankom dogovoreno da polovina prve tranša od 200 miliona dolara bude upotrebljena za podršku budžetu Republike Srbije a ostatak za podršku sistemu bezbednosti naših puteva i energetske efikasnosti i zdravstva.
ZAJAM ZA SRBIJU:
MILIJARDA DOLARA ZA TROŠENJE U VREME IZBORA
Da li je bio pravi momenat za prodaju evroobveznica u situaciji kad se kriza u Grčkoj zaoštrava?
Sredinom nedelje, 28. septembra, biće obelodanjeni tehnički detalji prodaje evroobveznica na međunarodnom finansijskom tržištu. Do tada ostaje nam da nagađamo kako će i na šta vlast raspodeliti milijardu dolara, za koliko se u danu zadužila prodajom evroobveznica.
Procene su da trenutak transakcije u uslovima krize u evrozoni možda i nije bio pravi, kao i da je kamatna stopa mogla da bude i niža. Ono što je sigurno, otplata će čekati naredne generacije.
Da li je bio pravi momenat za prodaju evroobveznica na međunarodnom tržištu kapitala u situaciji kada se kriza u Grčkoj zaoštrava? I nije baš. Sudeći po interesovanju, ocenjuju poznavaoci prilika, možda je i mogla da se postigne manja cena od 7,25 odsto, ali se išlo na sigurnu varijantu, atraktivnu kamatnu stopu. Da je bila atraktivna, pokazala je duplo veća tražnja investitora od ponude.
- To je veoma skupa pozajmica. Bruto društveni proizvod (BDP) trebalo bi da se povećava po stopi od 7,25 odsto u dolarima, dakle u novcu u kojem je dug, pa da finansiranje javnog duga po toj kamatnoj stopi bude održivo. A to znači da je potrebno da dinar ne depresira (slabi), a što opet zahteva da stopa inflacija bude otprilike koliko i ona u novcu u kojem je uzet dug. Recimo, da je to dva odsto. To zahteva realan rast od pet odsto, pa da finansiranje duga po toj kamatnoj stopi bude održivo. Srpska privreda teško da to može da ostvari u dogledno vreme – komentariše za “Blic nedelje” ekonomista Vladimir Gligorov.
Ako bi se javni dug finansirao po toj kamatnoj stopi, to bi vodilo njegovom neodrživom rastu, a što bi po mišljenju našeg sagovornika ličilo na grčki scenario. Gligorov upozorava da treba voditi računa da zemlje u evrozoni koje zajme po otprilike toj stopi ili po nešto nižoj imaju problema s održivošću javnog duga.
- Ukoliko je zaduživanje toliko skupo, neminovno je smanjenje javne potrošnje ili povećanje poreza ili prodaja imovine. Kako nema mnogo zainteresovanih za privatizaciju tako skupi krediti nisu trajna opcija. Što znači da će biti potrebno znatno smanjenje javne potrošnje. Ako se pak ne smanjuje javna potrošnja, biće neophodno povećati poreske prihode da bi se vratili ti skupi krediti – upozorava Vladimir Gligorov i dodaje da je dodatni problem rizik kursa jer, kada je zemlja zadužena u stranom novcu, javni dug može da poraste veoma brzo ukoliko dinar devalvira.
Srbija se pre nekoliko dana prvi put zadužila emitujući hartije od vrednosti na međunarodnom finansijskom tržištu. Do sada je to činila na domaćem tržištu pa je tako na aukciji dugoročnih evroobveznica u februaru kamatna stopa za evro zaduživanje iznosila 5,85 odsto. Sada je 7,25 odsto za dolare.
- Dobili smo pravi tržišni reper za srpski kreditni rizik. Cena jeste značajna i odraz je percepcije kreditnog rizika Srbije, činjenice da se prvi put pojavljujemo na svetskom tržištu kapitala, kao i uslova koji trenutno na njemu vladaju. Razlika u odnosu na prinos vrednosnih hartija u SAD i naših je trenutno 5,5 procentnih poena i to je mera našeg rizika – kaže za “Blic nedelje” Zoran Petrović, zamenik predsednka Izvršnog odbora Rajfajzen banke.
Očito da prevelikog razloga za zadovoljstvo nema, naročito ako se ima u vidu cena ovog zaduživanja. I Nenad Gujaničić, glavni broker “Sinteza invest grupe”, ukazuje da nije reč o povoljnom dugu, mada je činjenica da se na međunarodnom tržištu Srbija pojavljuje prvi put.
- Dešava se da kasnije emisije hartija od vrednosti budu povoljnije, a to je bio slučaj sa Crnom Gorom i Hrvatskom, koje imaju niže stope prinosa, a što će se desiti u slučaju da se Srbija pokaže kao solidan zajmoprimalac. Međutim, problem je što se o nameni tih sredstava ne govori, a vrlo je verovatno da će novac biti potrošen u tekućoj potrošnji za plate i penzije. Dobro je što smo se zadužili u inostranstvu, pošto je tako ostavljen kreditni potencijal banaka u Srbiji za privredu – ukazuje Gujaničić.
Kada sumnja kreditora u naplativost potraživanja raste, tada se godišnji prinos koji morate da platite pri zaduživanju povećava. On je trenutno za zaduživanje u evrima 7,25 odsto za Crnu Goru, 7,5 odsto za Albaniju (slično je za Srbiju), 5,8 odsto za Hrvatsku i samo dva i po odsto za Nemačku.
Državi je godišnje potrebno oko dve milijarde evra za pokriće deficita i otplate glavnica javnog duga. Taj novac može da se sakupi na dva načina – zaduživanjem ili prodajom preduzeća.
Pošto preduzeća nismo prodali, ostaje nam zaduživanje. U situaciji smo da nemamo izbor – kaže ekonomista Goran Nikolić.
Jedan od uglednijih bankara smatra da datum početka prodaje nije srećan izbor zbog situacije u evrozoni.
- Možda je prodaja i mogla da sačeka, ali rupa u budžetu nije. Naplata prihoda je loša, obaveze pristižu, deficit je sve veći. Zapravo, prodaja evroobveznica je iznuđeno rešenje u situaciji kada se odustalo od prodaje Telekoma. Pametan potez država bi povukla ukoliko bi za godinu do dve ponovo emitovala evroobveznice, ali po nižoj kamatnoj stopi i tako refinansirala dugove – zaključuje naš sagovornik.
Svi naši sagovornici se slažu da novac treba usmeriti u investicije, nikako u potrošnju. Šta je vlast naumila da uradi za sada se ne zna jer niko u Vladi, odnosno u Ministarstvu finansija, nije bio spreman da govori na ovu temu. Naime, dogovor je da se ništa ne saopštava do 28. septembra.
Sve veće zaduživanje
Prema poslednjim podacima na kraju juna, javni dug Republike Srbije iznosio je 13,3 milijarde evra. Od početka godine povećan je za 1,1 milijardu evra i to je posledica zaduživanja države izdavanjem drugoročnih dinarskih obveznica. Inače, više od polovine javnog duga 59,9 odsto odnosi se na dugove u evrima, u dinarima je 18,5 odsto, dok na druge valute 21,6 odsto. Ukupan spoljni dug, koga čine dug javnog i privatnog sektora, iznosi 22,734 milijarde evra. Dospela glavnica je 1,54 milijarde evra, a redovna kamata – 292 miliona evra.
Razlika
Glavni razlika između zaduživanja putem obveznica i kredita je ta što se dugom, odnosno obveznicama trguje na sekundarnom tržištu.
Autor Danijela Nišavić
Izvor Blic, 25. 09. 2011.
[...] Ruža Ćirković: Stečajna masa u galopu [...]
[...] Ruža Ćirković: Stečajna masa u galopu [...]
[...] Ruža Ćirković: Stečajna masa u galopu [...]