А имовина?

После бившег гувернера Јелашића сада и идејни творци српске приватизације напуштају Србију. Да ли ће исто урадити и остали саучесници, попут премијера Цветковића, екс-министра-гувернера Динкића, министра Ђелића, итд.? Да ли ће се сви они једног дана вратити политички и привредни живот Србије, попут Дачића из СПС-а, или Николића и Вучића из СНС-а? Да ли ће, попут бившег директора државне телевизије Вучелића, неко од њих основати недељник, или телевизију? Или ће из сенке радити, попут Јањушевића, Весића, Перчевића, и њима сличних?

Како преноси Актер:

Vlahović i Đunić se povlače iz javnog života

Dva tvorca srpske tranzicije, koji su obeležili privatizaciju u Srbiji, Danko Đunić i Aleksandar Vlahović poslovno su se razišli, saznaje “Akter”. Pored toga što je u toku podela njihove zajedničke imovine, oni su rešili i da se potpuno povuku iz javnog života. Naime, Vlahović i Đunić se u poslednje vreme sve više u političkim kuloarima optužuju kao glavni krivci za neuspele privatizacije tako da su osetili da je vreme da napuste javni život.

Kada je o Đuniću reč, on već sada najviše vremena provodi u Grčkoj, odakle završava svoje obaveze vezane za poslove u Srbiji, dok Vlahović čeka da mu istekne poslanički mandat, pa da se i on povuče i sa političke i sa poslovne scene. Iako među ovom dvojicom poslovnih partnera nije bilo svađe niti teških reči, “gorak ukus” koji iza sebe ostavlja svaka deoba zajedničke imovine osećaju i jedan i drugi. Zanimljivo je da je ovo prvo veliko povlačenje iz vrha poslovno-političkog života važnih funkcionera koji su obeležili srpsku tranziciju, i koji sa velikim kapitalom u rukama odlaze u tišini. Kako “Akter” saznaje, dva bivša poslovna partnera povlače se iz aktivnog biznisa i iz svih investicija u kojima učestvuju.

BIVŠI MINISTRI

I Đunić i Vlahović su bivši vladini funkcioneri. Vlahović je bio ministar za privredu i privatizaciju u Đinđićevoj vladi, a na funkciji je ostao do 2004. godine. Đunić je od 1997. do 1998. godine bio potpredsednik tadašnje Savezne vlade i ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom. Đunić je ipak najpoznatiji kao suosnivač revizorsko-konsultantske kuće “Dilojt i Tuš” za ovaj deo Evrope. U toj kući je tokom devedesetih radio i Aleksandar Vlahović. On je bio jedan od partnera i sa te pozicije prešao je na mesto ministra posle petooktobarskih promena 2000. godine. Jedna od poznatih zajednički kompanija Đunića i Vlahovića je “Eki investment”, firma koja se bavi povereničkim i investicionim fondovima. Deo te firme je “Eki transfers”, koji je zastupnik kompanije za brz transfer novca “Vestern union”. Komisija za zaštitu konkurencije prošle godine donela je rešenje da je “Eki transfers” zloupotrebio dominantan položaj na tržištu, navodeći da je sklopio dugoročne ugovore sa pojedinim bankama, koje su im garantovale ekskluzivnost u prekograničnoj brzoj dostavi novca između fizičkih lica.

Vreme kada je Vlahović došao na mesto ministra za privatizaciju predstavlja zlatno doba za “Dilojt”, ali i za još jednu zajedničku konsultantsku kuću Vlahovića i Đunića − Ekonomski institut. Tako je “Dilojt i Tuš” bio konsultant u svim većim privatizacijama tog doba: “Imleka”, “Hemofarma”, “Sartida”… Samo na proceni vrednosti NIS-a 2009. godine “Dilojt” je zaradio 56 miliona dinara.

Ekonomski institut je do isteka Vlahovićevog mandata 2004. godine za konsultantske usluge zaradio 26,5 miliona dinara.

Kako navode poslovni partneri bliski Vlahoviću i Đuniću,  jedan od razloga njihovog odlaska leži i u tome što u poslednje vreme gube uticaj i sve su manje uključeni u poslove sa državom. I pored moći koje su imali u svojim rukama, njih je istisnuo drugi lobi koji radi isti posao, a koji se odlično kotira kod vladajućih stranaka. Radi se o konsultantskoj kući “Ces Mekon” u kojoj je radio i aktuelni premijer Mirko Cvetković. Ta kuća je takođe radila važne privatizacije u Srbiji: “Knjaza Miloša”, “Frikoma”, “Mlekare Šabac”, “Beograd filma”… Koliko se ta konsultantska kuća dobro kotira kod sadašnje vlasti najbolje govori primer da je premijer Cvetković zaposlio Dušana Nikezića, sina vlasnika “Ces Mekona” Zvonka Nikezića, prvo kao savetnika, a kasnije i kao državnog sekretara u Ministarstvu finansija. Dušan Nikezić  je bio član vladine komisije za prodaju “Telekoma”.

Pored toga što gube uticaj na poslovnom planu, dvojica bivših partnera izgubili su i političku podršku. Iz izvora bliskih Demokratskoj stranci saznajemo da Aleksandar Vlahović, iako član te partije, nije više u milosti predsednika Tadića, što je samo ubrzalo njegovu odluku o povlačenju.

http://www.akter.co.rs/ekonomijaprint/4039.html

>>> ПОВЕЗАНИ ТЕКСТОВИ:

Закони о јавној својини и реституцији – усвојени

Један на један

Специјални суд

Čekaju se krivične prijave

Nezaposlenost u Srbiji

Предлог за нов закон

15 реаговања на А имовина?

  1. [...] А имовина? Like this:Свиђа ми сеБудите први коме ће се свиђати ово . [...]

  2. Varagić Nikola каже:

    Danko Đunić ostaje bez zemljišta u Beogradu

    S. Krivokapić | 25. 01. 2012.

    Poljoprivredno-industrijski kombinat „Zemun“ u roku do pola godine biće podržavljen i jedini mogući epilog je da i zemljište te firme pripadne gradu, kaže za “Blic” Miroslav Čučković, član gradskog veća.

    Đunić: Nije tačno da sam se povukao

    - Zemljište koje je otuđeno mora biti vraćeno PIK „Zemunu” – tvrdi Čučković.

    Danko Đunić, vlasnik “Eki investmenta”, firme koja poseduje blizu 34 hektara zemljišta koje je nekada pripadalo PIK „Zemunu“, kaže da jesu u sporu sa tom kompanijom, odnosno gradom, ali da sud nikad nije osporio vlasništvo “Ekiju”.

    „Eki investment“ je 2006. za oko 20 miliona evra preko firme “Evromol” preuzeo firmu “Džordžlend” u vlasništvu Đorđa Božića, koja je prva kupila ta 34 hektara.

    Božiću je krajem 2010. oduzeta imovina jer je optužen da je nagovorio rukovodioce PIK „Zemuna“ da mu prodaju zemljište preduzeća za koje je znao da će biti prenamenjeno u gradsko građevinsko, za manju cenu.

    - Odluka o prodaji je doneta bez saglasnosti Upravnog odbora i Agencije za privatizaciju, procene zemljišta i prikupljanja ponuda. Ako je ovo pravna država, to zemljište mora pripasti gradu – zaključuje Čučković.

    Danko Đunić je zajedno sa partnerom u “Ekiju” Aleksandrom Vlahovićem na tom zemljištu, koje se nalazi na autoputu Beograd-Zagreb, planirao izgradnju skladišta i objekata za distribuciju robe. U vreme rasta tržišta nekretnina 2008. procenjivalo se da bi takva investicija mogla da vredi 70 miliona evra ili 3,5 puta više nego što je plaćeno.

    Zbog krize je projekat propao, a u međuvremenu je i Hipo Alpe-Adrija banka, koja je dala kredit “Ekiju” za projekte, aktivirala hipoteku na tom zemljištu jer Đunićevo preduzeće nije moglo da plaća kredit od 24,72 miliona evra.

    Đuniću poslovi u Srbiji u poslednje vreme ne idu od ruke. Zaposleni u Televiziji “Avala”, u kojoj Đunić ima 45,65 odsto udela, u štrajku su zbog neisplaćenih plata, a “Eki investment” već dve godine posluje s gubicima koji se mere u milijardama dinara.

    To su navodno razlozi zašto se šire glasine da je Đunić, osnivač “Privrednika”, udruženja najmoćnijih biznismena u zemlji, odlučio da napusti sav biznis u Srbiji i odseli se u Ameriku.

    - Nije tačno da sam se povukao. Često sam u Americi jer tamo imam porodicu, ali nisam napustio posao u Srbiji. Osim “Avale”, nemamo druge probleme u poslovanju – kaže Đunić za “Blic”.

    Krajem prošle godine je drugi ključni partner u “Ekiju” Aleksandar Vlahović izašao iz firme u kojoj je bio partner sa 40 odsto udela, ali on nije bio voljan da komentariše razloge razlaza sa Đunićem.

    http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/303356/Danko-Djunic-ostaje-bez-zemljista-u-Beogradu

  3. Varagić Nikola каже:

    25. 01. 2012.

    Formirana Radna grupa za Železaru

    Vlada Srbije formirala je danas radnu grupu čiji je cilj da pronađe najbolje rešenje za smederevsku železaru i Srbiju, jer bi moguće povlačenje američke ”Ju Es Stila’ sa ovog tržišta moglo da dovede do velikih problema u samoj kompaniji, pa i do prestanka rada, što bi loše uticalo i na celu domaću privredu.

    Na čelu grupe će biti državni sekretar u Ministarstvu finansija Dušan Nikezić.

    —————————————————

    objavljeno: 29/02/2008

    Afera „Sartid” konačno pred sudom

    Istražni sudija Okružnog suda u Beogradu počeo da saslušava osumnjičene u vezi s prodajom smederevske železare američkoj kompaniji „Ju-Es stil”

    Afera „Sartid” uskoro bi mogla da dobije sudski epilog. Istražni sudija Okružnog suda u Beogradu, naime, počeo je da saslušava osumnjičene u vezi s prodajom ovog preduzeća američkoj kompaniji „Ju-Es stil”. Zahtev za sprovođenje istrage podnet je protiv sedmoro osumnjičenih, a pošto ih sve sasluša, sudija će doneti odluku o pokretanju istrage. Prema nezvaničnim informacijama, grupi osumnjičenih na teret se stavlja zloupotreba službenog položaja, a ostalima kršenje zakona od strane sudije. U Okružnom sudu nam je rečeno da se imena osumnjičenih u ovoj fazi postupka ne saopštavaju.

    Okružno javno tužilaštvo u Beogradu, prema nezvaničnim informacijama, došlo je do podataka da su u nezakonitom stečajnom postupku i privatizaciji smederevskog giganta, učestvovali Aleksandar Vlahović, bivši ministar za privredu i privatizaciju, i Nemanja Kolesar, nekadašnji šef kabineta Zorana Đinđića. Pored njih, na spisku okrivljenih našla su se i imena Gorana Kljajevića, bivšeg predsednika Trgovinskog suda, Dušana Marčićevića, bivšeg sudije ovog suda, Živomira Novakovića, bivšeg direktora „Sartida”…

    Vlahović, Kolesar, Novaković, Kljajević, Marčićević, Branislav Ignjatović, stečajni upravnik „Sartida” i Dragan Šagovnović, direktor Centra za konsalting Ekonomskog instituta u Beogradu, terete se da su se, od februara 2002. do septembra 2003. godine, u Beogradu i Smederevu, sastajali u zgradi vlade, Agenciji za sanaciju, bankama i dogovarali kako će „Ju-Es stilu” prodati „Sartid”.

    Dogovoreno je, da se smederevsko preduzeće proda američkoj korporaciji neposrednom pogodbom i bez uključivanja drugih potencijalnih kupaca.

    Na pomenutim sastancima dogovoreno je da postavljeni cilj realizuju kroz stečajni postupak, koji je pružao mogućnost prodaje „Sartida” i njegovih zavisnih preduzeća putem neposredne pogodbe bez uključenja drugih potencijalnih kupaca. Svako ponaosob je, navodi se u dokumentaciji, u okviru svoje funkcije omogućio „Ju-Es stilu”, prvo, da preuzme poslovanjem proizvodnim procesom „Sartida”, a zatim da kontroliše i kreira njegovu poslovnu politiku. Aleksandar Vlahović je kao „republički ministar za privredu i privatizaciju koordinirao radom ostalih osumnjičenih”. Preko Kolesara i Ignjatovića, Vlahović je, tvrdi se u dokumentu, uticao na rad Trgovinskog suda u Beogradu. Koristeći svoj položaj Vlahović je na sednicama vlade, na kojima je razmatrana privatizacija, agitovao za „Ju-Es stil” kao najboljeg kupca „Sartidove” imovine.

    Uz ovo, Vlahović je ostalim članovima vlade prećutkivao činjenice drugih zainteresovanih kupaca.

    Da je Vlahović dobro uradio posao govori činjenica da je 23. januara 2003. godine, vlada jednoglasno prihvatila zaključak po kojem je sklopljen sporazum o saradnji vlade i „Ju-Es stila”.
    I Nemanja Kolesar je imao „zavidnu ulogu”, kako se tvrdi u dokumentu: naložio je pokretanje stečajnog postupka „Sartida”.

    Da bi lakše kontrolisao postupak, Kolesar je „sredio” da se pomenuti postupak ne vodi pred Trgovinskim sudom u Požarevcu kao mesno nadležnom, već da se „prebaci” u Beograd. Bivši šef Đinđićevog kabineta je „direktne instrukcije iz vlade prenosio stečajnom upravniku Branislavu Ignjatoviću”. Kolesar se tereti i da je članovima vlade prećutao i činjenicu da je „LNM holdings” iz Engleske takođe zainteresovan za kupovinu smederevskog preduzeća.

    Generalnom direktoru smederevskog preduzeća na teret se stavlja da je 8. marta 2002. godine u Smederevu zaključio Ugovor o saradnji i uslužnoj preradi sa predstavnicima „Ju-Es stila”. Branislav Ignjatović tereti se da je, kao stečajni upravnik u predmetu Trgovinskog suda, donosio odluke suprotne odredbama Zakona o prinudnom poravnanju.

    Goran Kljajević, koji se nalazi u pritvoru pod optužbama da je član takozvane stečajne mafije, tereti se da je kao predsednik Trgovinskog suda u Beogradu i predsednik stečajnog veća domaćih banaka, koje su bile najveći poverioci „Sartida”, „u nameri pribavljanja koristi „Ju-Es stilu” i suprotno Zakonu o prinudnom poravnanju… donosio rešenja na štetu banaka”.

    M. Derikonjić
    http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/Afera-Sartid-konachno-pred-sudom.lt.html

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s

Прати

Добијте сваки нови чланак достављен у ваше поштанско сандуче.