16. 10. 2011. ФИГУРА ПАТРИЈАРХА ИРИНЕЈА У МУЗЕЈУ ВОШТАНИХ ФИГУРА У ЈАГОДИНИ:
Muzej voštanih figura u Jagodini biće, do polovine oktobra naredne godine, obogaćen i figurom patrijarha Irineja, izjavio je gradonačelnik Jagodine Dragan Marković Palma.
—————————————————————————————————————————————-
17. 10. 2011. ДВАДЕСЕТТРОЈЕ ДЕЦЕ ПОВРЕЂЕНО НА ВЕЖБИ МУП-А У ЈАГОДИНИ:
“Danas u 12.45 sati, prilikom spuštanja helikoptera na Gradskom stadionu u Jagodini, vazdušni vrtlog izazvan rotacijom helikopterske elise oborio je reklamni pano na istočnoj tribini ovog stadiona“, navodi se u saopštenju policije. “Tom prilikom povređeno je dvadeset troje dece osnovnoškolskog uzrasta i dve učiteljice, a povrede su pretežno lakše, a deca su zbrinuta u Opštoj bolnici u Jagodini“, navela je policija. ”Svi su zadobili ogrebotine, deca su se uplašila i kod njih preovladava strah. Na decu su pale papirne reklame oivičene tankim letvicama koje je podigao vetar od helikoptera. Po mom saznanju imao ukupno petnaestak učenika sa tim lakim povredama i ogrebotinama i niko, koliko ja znam, tu niko nije zadobio teže povrede”, kaže direktorka Osnovne škole “17. oktobar” u Jagodini.
————————————————————————————————————————————-
23. 09. 2011. СКАНДАЛ У ЈАГОДИНИ – ПЕДОФИЛУ САМО 4.5 ГОДИНА ЗАТВОРА:
Dragoslav Petronijević iz Krušara kod Ćuprije osuđen je na četiri i po godine zatvora u Višem sudu u Jagodini, zbog obljube dvanaestogodišnje devojčice. Postoje sumnje da je Petronijević silovao i svoju ćerku kada je imala šest godina.
————————————————————————————————————————————-
16. 10. 2011. МИНИСТАРСТВО ПРОСВЕТЕ НАРЕДИЛО ОСНОВНИМ ШКОЛАМА У ЈАГОДИНИ ДА НЕДЕЉА БУДЕ РАДНИ ДАН И ДА ДЕЦА ИЗАЂУ НА УЛИЦЕ ДА ПОЗДРАВЕ ПАТРИЈАРХА ИРИНЕЈА:
Ministarstvo prosvete Republike Srbije je, preko Školske uprave za grad Jagodinu, dalo preporuku direktorima svih osnovnih i srednjih škola u Jagodini da mogu nedelju, 16.10.2011, proglasiti radnim danom, kako bi se organizovao javni doček patrijarha Srpske pravoslavne crkve, a to „pravo“ su svi direktori i iskoristili. Preporuka Ministarstva prosvete i proglašenje nedelje za radni dan od strane direktora škola, predstavlja kršenje člana 11. Ustava Republike Srbije.
————————————————————————————————————————————-
30. 03. 2011. ВЛАДИКА ПАХОМИЈЕ НИЈЕ УХАПШЕН ЗБОГ ПЕДОФИЛИЈЕ:
Четворици дечака које је, према наводима оптужног предлога некадашњег Општинског јавног тужилаштва у Врању злостављао владика врањски Пахомије (Томислав Гачић), исплаћена је одштета од по милион динара. Документ о поравнању, којим се Министарство правде обавезало да дечацима исплати поменуту суму, потписан је 30. марта ове године.
————————————————————————————————————————————
>>> ПОВЕЗАНИ ТЕКСТОВИ:
Ко кога, ако нису педери?
октобар 10, 2011
Филарет, владика, један од оних подржавају “екстремисте“ који су због Параде били спремни да “запале Београд“, уручио одликовање министру полиције и председнику СПС због тога што је овај, због страха од “екстремиста“ који су због Параде били спремни да “запале Београд“ – отказао Параду поноса.
Тај исти министар, за чланове своје странке, је примио геј лобисту и редитеља који је управо снимио филм који промовише одржавање Параде поноса.
Дакле,
- почетком октобра министар полиције забрањује Параду поноса због претње “екстремиста“.
- неколико дана касније добија призанање владике Филарета (и осталих владика блиских овом а који подржавају “екстремисте“) због тога што је рекао “доста!“ педерима.
- а неколико дана после додељивања овог признања члан странке министра полиције (који је добио одликовање због тога што је забранио Параду поноса), познати редитељ, најављује премијеру филма који промовише Параду поноса. Можда попут херојствоа српских војника из Првог св. рата? За који је такође добио новац, од државе, из буџета…
———————————————————————————————————————————–
Јеретици и издајници, једном речју – удбаши!!!
октобар 7, 2011
Ako ovаkаv nаcrt zаkonа o nаturаlnoj restituciji i obeštećenju prođe, u čemu će se konkretno ogledаti vаšа pomoć stаrim vlаsnicimа u borbi zа njihovа prаvа?
Duhovno i molitveno, а potom i prаvno, medijski i nа svаki drugi morаlno zаsnovаn i zаkonit nаčin bićemo sа njimа solidаrni, i podržаvаćemo ih u njihovim nаstojаnjimа, zаistа oprаvdаnim i prаvednim. To nećemo činiti sаmo iz osećаnjа dužnosti nego prvenstveno po sаvesti, overenoj i proverenoj verom u Bogа, а sаmim tim i verom u čovekа.
Strašne slike
Ispovesti mališana povređenih na stadionu u Jagodini
Mali Albert (7): Bilo je strašno, mislio sam da su svi moji drugari mrtvi
Deca koja su bila na tribinama stadiona u Jagodini svedočila su juče posle podne, nekoliko sati posle nesreće, da su se osećala kao za vreme NATO bombardovanja, a neki od njih su čak pomislili da više nikada neće videti svoje drugare.
Dečaku Bojanu Antiću, koji ide u šesti razred OŠ „Branko Radičević”, povređena je desna ruka. I sinoć, dok smo s njim razgovarali, bio je uplašen i vidno istraumiran.
Radni zadatak
- Strahovao sam za život. Te slike mi se stalno vraćaju. Bilo je strašno. Prvo sam mislio da će se helikopter spustiti na nas, a onda su odjednom počele daske i reklame da padaju po nama. Mislio sam da sam se našao u nekom filmu. Jedva sam izdržao da ne padnem sa tribina, dok je moj drug pao i završio je u bolnici. Posle ovoga sigurno nikada više neću igrati igrice u kojima se pojavljuju helikopteri – pričao nam je drhtavim glasom Bojan na odeljenju pedijatrije u Opštoj bolnici u Jagodini.
Jovana Stojković (12), učenica OŠ „Rade Miljković”, kaže da je nju sve što se desilo podsetilo na NATO bombardovanje.
- Daske od reklama su me udarile u desno rame koje mi je povređeno. Na stadionu su bile prisutne sve škole osim jedne. To je bio radni zadatak. Zavidim drugarima koji nisu bili prisutni. Ovo je nešto što će me pratiti čitavog života. Podsetilo me na vreme bombardovanja – kaže devojčica, čija je razredna takođe povređena.
Albert Marjanović (7) pukom srećom izbegao je da bude povređen, jer se nalazio na zapadnoj tribini. Bez obzira na strah koji je pretrpeo, sa ekipom Pressa prošetao se pored stadiona i pokazao nam gde se i šta dogodilo.
Ogorčeni roditelji
- Ja sam sedeo na zapadnoj strani. Od drugara koji su tu sedeli niko nije povređen. Ali kada je helikopter krenuo da se spušta i kada su počele da padaju reklame mislio sam da su svi drugari sa druge strane stadiona mrtvi. Činilo mi se da niko nije preživeo. Na sreću nije bilo tako – pričao nam je Albert.
Ogorčeni roditelji sa kojima smo razgovarali poručuju da neko mora da odgovara.
- Niko nije želeo da se ovo desi, ali događaj je trebalo obezbediti na potpuno drugačiji način. Još dan ranije, kada je održana generalna proba, zapitala sam se zbog čega se deca vode na vežbu gde su bombe, gde se puca i gde lete helikopteri. Moje dete je bilo tamo i na sreću nije povređeno, ali sam pretrpela užasan strah – rekla nam je jedna od majki koja je želela da ostane anonimna.
Ljubinka Račić, Jagodina
http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/181911/Palmine+i+Da%C4%8Di%C4%87eve+akrobacije+umalo+ubile+23+osnovca.html
Javne laži i tajne istine
Piše: Tihomir Trišić
Kad se u jednoj državi mnogo laže, a još više krade, teško je uspostaviti normalan poredak, politički, ekonomski, društveni, bezbednosni sistem zemlje.
Taj normalni poredak danas nam je nasušno potreban. Nisam utopista ni iluzionista, idealnog normalnog poretka neće biti još zadugo u ovoj zemlji. Mislim na poredak koji neće biti u ovoj meri nenormalan, ludački, amaterski, lopovski, mazohistički, dušmanski.
Da se razumemo, ni na Zapadu ni na Istoku nije sve ni bajno ni sjajno, iako i Istok i Zapad svojim uticajem u Srbiji nastoje da se predstave kao sređena, dobra, progresivna, gotovo idealna društva sa svetlom perspektivom, veliki brodovi za koje je neophodno da i mi zakačimo našu malu barku zvanu Srbija, jer ukoliko je ne zakačimo sugeriše nam se i javno i tajno da nećemo preživeti oluju novog svetskog poretka, kako to vole da tumače politički manipulatori i sa Zapada i sa Istoka.
A stvar je jednostavna, na primeru EU najbolje se vidi. Deset godina gutamo evrodemagogiju, da bi nas nemački ambasador Mas i šef Evropske komisije u Beogradu Francuz Dežer pre neki dan u sred emisije na TV-u polili hladnim tušem. Ko ume da sluša čuo je da Srbija praktično neće ući u EU do negde oko 2020. godine. Što će reći za otprilike deset godina, kad se uzme deset prethodnih to bi izašlo 20 godina. Pitam se da li je potrebno da prođe svih 20 godina, ili smo pametniji narod pa će nam biti potrebna neka godina manje da ukapiramo da nema nama do samih nas. Politička javnost delila se godinama na proevropske i antievropske, umesto da su se stvari postavile na pravi osnov imamo li mi 100 evra u novčaniku ili nemamo. Svi smo mi, biću slobodan da tvrdim u ime većine građana Srbije, za EU, samo se delimo na one koji su spremni da Srbija i njeni građani budu goli i bosi i na one koji su protiv takve Srbije i takvih građana u EU. Nije pitanje da li je EU korisna za Srbiju, naravno da jeste, ali je pitanje u kojoj meri smo mi spremni za EU. Da ilustrujem, od Nove godine usled EU agende Srbija mora da omogući promet poljoprivrednih proizvoda praktično bez carine. Da li je naša poljoprivreda, koju u poslednje vreme toliko spominju kao ekonomsku budućnost Srbije, sposobna da preživi to otvaranje prema drugim zemljama i ekonomijama, u kojima je primera radi mnogo izdašnija subvencionisana politika, gde je vidljiva tehnološka, finansijska i svaka druga nadmoć tih kompanija u odnosu na naše kompanije koje posluju u toj oblasti. Opet nije pitanje da li treba ili ne treba da se otvaramo za svet, nego je pitanje šta se preduzelo i uradilo kako bi se domaća poljoprivreda pripremila na tako oštro i neravnopravno tržišno takmičenje. Skoro pa ništa, zato će i tu da prsne još neka desetina hiljada zaposlenih koji će ostati bez posla, zato će i u tom delu strane kompanije da kupe najvitalnije domaće agrarne kompanije, a domaći vlasnici će biti prinuđeni da ih prodaju usled činjenice da sa stranim kompanijama neće moći tržišno da izađu na kraj u takvoj neravnopravnoj tržišnoj utakmici. EU ukida carine, ali, pobogu, ovi naši zemljaci političari moraju da pripreme Srbiju za EU, a ne da je predaju kao plen zbog nesposobnosti da kao funkcioneri pripreme i osposobe Srbiju za EU i utakmicu koja tu integraciju prati.
To se sve već desilo u mnogim sektorima: finansijskom osiguranju, medijskom, industrijskom, energetskom, i Srbija je izgubila uticaj u Srbiji, a da ne govorim o tome da je time onemogućena da ostvaruje uticaj van Srbije zarad državnih i nacionalnih interesa nas građana Srbije.
Zato se ovde mora ovoliko lagati svoj narod, a ko laže taj i krade, razlika u odnosu na 90-te godine je samo u tome što se ne ubija na onaj način, bukvalno. Sad su likvidacije dobile drugu metodologiju, reč je o karakternom ubijanju u sredstvima javnog informisanja i finansijskim pritiscima i likvidacijama u cilju slamanja otpora koji se pruža iz onih centara ili figura prema onoj politici koja nije po ukusu dominantnih sila. Tu mislim i na naše domaće, ali i na strane sile.
Mnogo se laže i mnogo više krade, zato svaki uspeh Srbije izostaje iako za uspeh imamo ozbiljne predispozicije, od geostrateškog položaja do ljudskih resursa. Tragikomično deluje da čak imamo na položajima, naravno nekim samo, sposobne funkcionere koji ne mogu da urade mnogo zbog nenormalnog i trulog sistema, uspostavljenog poretka nenormalnih, ludačkih, amaterskih, lopovskih, mazohističkih, dušmanskih gospodara u ovoj zemlji.
Ovde se sve naivno deli u navijačke skupine, jedni su za Borisa Tadića, drugi su za Tomislava Nikolića, treći su za Ivicu Dačića i tako redom, a stvarno stanje stvari je takvo da svi oni zajedno teško da na dosadašnji način političkog delovanja u Srbiji mogu išta suštinski da promene. A suština je prosta, jesmo li pobednici ili gubitnici, jesmo li goli i bosi ili pristojni članovi evropskih naroda, radimo li za nas ili radimo za druge, protiv sebe na posletku.
Predstojeći izbori izbaciće delomično prljavi veš političke elite na svetlost dana, mnogi će se međusobno dogovorno i kontrolisano izranjavati u toj pozicionoj i opozicionoj eliti. Bojim se samo da granica trpljenja čestitih i hrabrih, a sistemskih ljudi, ne dostigne tačku eksplozije. Ukoliko do toga dođe, ukoliko se otkači kontroli poneki šraf ili šrafovi sistema, onda bi mogli imati isplivavanje brutalne istine koja će razarajuće delovati na sadašnji poredak elita u Srbiji.
Nisam siguran da bi ta eksplozija, sa sve ispuštenim istinama iz brižljivo čuvanih dosijea o ljudima, događajima, procesima, pojavama, donela kratkoročno korist ovoj zemlji, pre smatram da bi mogle nastupiti razarajuće posledice po Srbiju bez obzira ko joj je sada vladajuća elita, koja je bila juče, a koja će biti sutra, a koja bi tom isplivalom istinom bila takođe opterećena.
S druge strane, nisam siguran da će se smanjiti laganje, a ni pljačka, a ni anomalije ovog našeg nenormalnog društva i ludačkog poretka, s toga se bojim da je eksplozija, isplivavanje brižljivo čuvanih istina, veoma izvestan proces koji može mnoge stvari da sahrani i mnoge da izrodi.
http://akter.co.rs/politikaprint/4087-javne-lazi-i-tajne-istine.html
Incident u Jagodini
Povređeni osnovac: “Helikopter je mnogo brujao, bilo je prekasno da se sklonim” Video
Na vežbi Protiviterorističke jedinice MUP-a Srbije u Jagodini, kada je policijski helikopter prilikom sletanja oduvao plastičnu reklamu koja je pala na tribinu stadiona FK Jagodina na kojoj su bila deca, povređeno je sedam osnovaca i dve učiteljice. Kako javlja reporter “Blica” sa lica mesta deca nisu ozbiljnije povređena, ali su zbrinuti u jagodinskoj Opštoj bolnici.
1. Helikopter se spušta na teren, a pod pritiskom pucaju reklamni panoi
2. Specijalci ipak nastavljaju da se spuštaju na teren dok na tribine lete panoi
3. Osnovci beže sa tribina
4. Dok helikopter odlazi preostali panoi lete po tribinama
5. Roditelji posle incidenta čekaju da se u bolnici završi pregled povređenih đaka
Jedan od povređenih učenika, devetogodišnji S. Ž. svedoči za “Blic” da se sve odigralo u deliću sekunde.
- Bilo je strašno! Uplašili smo se. Helikopter je mnogo brujao. A onda sam osetio udarac u desnu nogu. Pokušao sam da se sklonim, ali je već bilo kasno – kaže za “Blic” ovaj osnovac, koji se zbog posekotine otežano kreće.
Gradsko rukovodstvo i predstavnici PTJ, odmah posle nesreće, otišli su u Opštu bolnicu u Jagodini u kojoj su zbrinuta povređena deca. Većina mališana su učenici drugog i trećeg razreda jagodinske osnovne škole “17. oktobar”, a na tribinama su bili i učenici drugih škola.
Tokom dana policija je izdala dva saopštenja. U prvom je MUP naveo da je u incidentu povređeno 23 osnovaca i dve učiteljice, da bi kasnije ispravili saopštili da je povrede zadobilo samo sedam đaka, kao i dve njihove učiteljice.
Gradonačelnik Jagodine Dragan Marković Palma, vidno uzrujan, obišao je decu i kroz suze, kratko rekao:
- Ne znam šta da kažem, u potpunom sam šoku. Šta da kažem roditeljima ove dece – kazao je prvi čovek Jagodine koji je pukom slučajnošću ostao nepovređen.
Njegovom unuku Draganu, velika i teška reklama je prošla tik pored glave.
Pogledajte kako je helikopter bacio reklame na publiku:
http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/283758/Povredjeni-osnovac-Helikopter-je-mnogo-brujao-bilo-je-prekasno-da-se-sklonim
Patrijarh srpski izjavio je prekjuče u Jagodini da je pred Srbijom veliko iskušenje, jer joj nude da uđe u Evropu, ali sa „strašnom cenom“ – da se odrekne Kosova i Metohije. „Ako treba da žrtvujemo KiM da bismo ušli u Evropu, da im se onda zahvalimo na njihovoj dobroti i ljubavi. Neka nas ostave same, neka nam ne čine ono što su nam nedavno učinili, a da naše Kosovo ostane sa nama“, rekao je patrijarh posle parastosa koji je služio kod Spomenika Jagodincima poginulim za oslobođenje i ujedinjenje od 1912. do 1918. godine.
Podsetimo, poglavar SPC je i sredinom septembra, prilikom odlaska u Kosovsku Mitrovicu, u posetu Srbima na barikadama, poručio: „I ako stradate, znate zašto stradate, ako budete morali krv da prolijete, znate zašto to činite. To je sveto mučeništvo i odbrana svete zemlje. To je poruka naše crkve, episkopa i arhijereja i onih koji se brinu o vama.“ Nešto kasnije, 7. oktobra, u manastiru Mileševa, u društvu ruskog ambasadora Aleksandra Konuzina, patrijarh Irinej je, između ostalog, poručio da je srpski narod imao „puno prijatelja, bar smo tako mislili, mnogi od njih stali su na stranu onih koji nas ne vole i koji nas mrze“. „Ostali smo sa malo prijatelja, ali ostali smo s našim najvećim prijateljem, ruskim narodom“, zaključio je Irinej.
Živica Tucić, verski analitičar, za Danas kaže da je javnost u Srbiji podeljena oko teme evrointegracija, pedesetak odsto je za, dok je ostatak neodlučan ili protiv. „U tih 50 odsto koji su za EU ima i vernika SPC i ono što patrijarh govori nije u skladu s njihovim interesima. Ipak, patrijarhove reči neće imati veliki uticaj na promenu njihovog mišljenja, jer se crkva ovde shvata više u tradicionalnom smislu, kao mesto gde se krsti, venčava i sahranjuje. U tom smislu, politički uticaj SPC je ograničen“, smatra Tucić.
http://www.danas.rs/danasrs/politika/patrijarh_postao_najglasnija_opozicija.56.html?news_id=226106
Dragoljub Petrović
Muzej uvoštenih figura
Zateknete se tako nekim poslom u demokratskoj, evropskoj, voštanoj, akva, zoo, jednom rečju – fascinantnoj Jagodini, i kao svaki dokoni novinar krenete da se raspitujete među lokalnim življem ima li tu kakve novinske teme od opštedruštvenog značaja. Recimo – ima li u toj „no problem“ Jagodini i nekih problema? Ima problema, kažu domoroci, ali nije baš zgodno da se o tome priča, osobito naglas.
Zašto nije zgodno? Pa zato što je neuknjiženi vlasnik Jagodine veoma nezgodan čovek, poseduje i sopstveni kik-boks klub, jelte, organizaciju koja u lokalnim okvirima predstavlja nesporan autoritet, poput akademije znanosti i umetnosti.
Kakva je to društvena zajednica u kojoj nema nikakvih problema, ili ih ima ali niko nema volje da ih ispriča, zapita se novinar, već ubeđen da je greškom vozača sa autoputa posle Kragujevca skrenuo na drugom isključenju desno, u slobodarsku Severnu Koreju, a trebalo je na prvom, u slobodarsku Jagodinu. I kao što svaki sportski novinar o tračevima u nekom fudbalskom klubu saznaje tako što pozove onog igrača koji je nezadovoljan jerbo već mesecima greje klupu, tako se i ovaj novinar doseti da bi u demokratskim društvima trebalo da postoji, recimo, nešto što se zove opozicija, i što po opisu radnog mesta mora da se buni i arlauče na one odozgo kad god mu se za to pruži prilika u vidu poturenog diktafona ili kamere.
To su primerci ljudskog roda koji, posebno u lokalnim okvirima, kakav je i jagodinski, jedva čekaju da tuda iz Beograda zaluta kakav novinar kome su spremni da potanko dočaraju sve zanimljivosti, čak i kad ih niko ne pita – od toga ima li predsednik opštine švalerku, da li ona nosi tange, do podataka o prekoračenju budžeta za izgradnju olimpijskog bazena i sumnjivim rabotama glede lepljenja pločica u kupatilu šuraka predsednika opštine. Toliko su dosadni da nekad novinar izmisli da mu poslednji autobus za Beograd polazi za tačno 15 minuta, samo da bi ih se bezbolno otarasio. I obavezno im, radi prevencije, ostavi pogrešan broj mobilnog telefona jer kod njih primeti tendenciju da svakodnevno nastave da mu doturaju ekskluzivne informacije iz svog okruženja. I tako se, te večeri u Jagodini, novinar doseti opozicije.
- Dobro, ljudi, imate li vi ovde neku opoziciju? – pita tako novinar jagodinske domaćine. „Nemamo!“ – kažu oni uglas, kao da je to potpuno normalno, ko da sedimo u samoupravnom Svetozarevu 1967, a ne u Jagodini 2011.
- Nemate opoziciju! – doživi novinar najveći šok od rođenja..
Onda se malo isprave – imamo mi opoziciju u Skupštini opštine, ali je to sve tzv. Palmina opozicija. Shvatite, potom, da ste zaista u Diznilendu – kakav, bre, akva-park, zoološki vrt i Muzej voštanih figura – na ulazu u ovaj slobodarski gradić treba postaviti tablu – dobrodošlu u prvu srpsku opštinu koja u periodu višestranačja gaji višepartijski sistem, ali nema opoziciju. Tačnije, ima opoziciju, čiju muzejsku postavku možete pogledati u Muzeju uvoštenih figura, koji je otvoren radnim danima od 10 do 18.
Uključite onda i televizor, izaberete Palma plus, TV postaju u vlasništvu dotičnog vlasnika jagodinske opozicije, tamo horde turista obilaze Jagodinu, padaju u nesvest, što od ushićenja, što zbog gužve u akva-parku gde u predivnoj atmosferi posetioci jedan drugom sede na glavi. Svaki meštanin na toj TV postaji ima samo reči hvale za gradonačelnika, svaki turista kaže da takvu milinu nikad nije video u životu još od posete saboru trubača u Guči, čini vam se da su svi oni plaćeni statisti iz dnevnika TV Beograd 1997. godine dobili novi angažman na TV Palma plus. Svaka Palma plus informativna emisija počinje kadrom sveže asfaltiranog sokačeta na periferiji, od kojih apsolutno svi liče na holivudski Bulevar slavnih, jerbo prilikom otvaranja gradonačelnik uvek nehotično ostavi otisak šake i stopala posred džade. Da se zna ko je investitor.
Posle asfaltiranja, u kadru su Bad Spenser i Terens Hil, ali ne, kad malo bolje pogledate, to nisu oni, u pitanju su D. Marković & I. Dačić, tapšu se rukama po ramenu, leđima i zadnjici, onako drugarski. Tu su i neizbežni popovi, lica koja u Jagodini seku slavski kolač pre nego što se povodom gradske slave u ringu pojave lokalni pravoslavni kik-bokseri da uveličaju taj hrišćanski dernek. Tu je i gradonačelnik koji o svemu postojećem priča u prvom licu, dakle JA, pa JA, čak je to JA stavio i na registarske tablice motornih vozila svih žitelja.
Tako da uopšte ne treba da vas čudi što je D. M. Palma doživeo postporođajni šok kada je helikopter protivterorističkih jedinica oduvao reklame na stadionu pravo na tribinu sa jagodinskim školarcima, koji su prethodno na ulicama spontano dočekali patrijarha ko Haile Selasija. Kakav bi šok tek doživeo da su u vazduh počele da lete sve one kulise Potemkinovih, pardon, jagodinskih sela, parkova, muzeja i vrtova. Uključujući i opoziciju.
http://www.danas.rs/danasrs/kolumnisti/muzej_uvostenih_figura.890.html?news_id=226300
Родитељи поднели кривичну пријаву против Драгана Марковића Палме
Јагодина – Група забринутих родитеља ОШ „17. октобар” из Јагодине поднела је Вишем тужилаштву кривичну пријаву против Драгана Марковића Палме, градоначелника Јагодине. Родитељи у пријави наводе да је градоначелник наложио директорима школа, злоупотребљавајући свој службени положај и децу у политичке сврхе да учитељи и разредне старешине доведу ученике на стадион и присуствују показноj вежби Антитерористичке јединице МУП-a Србије.
„Градоначелник је у циљу свог политичког предизборног маркетинга, везаних за републичке парламентарне изборе 2012. године, грубо угрозио живот наше малолетне деце, те их довео у непосредну животну опасност, а морао је да зна, као одговорна особа града Јагодине, да стадион сам по себи не може бити адекватно место за извођење оваквих хеликоптерских маневара. Ова кривична пријава се подноси без потписа, анонимно, јер се плашимо одмазде градоначелника и његове клике, како против нас родитеља, тако и против наше малолетне деце, преко свих структура извршне и судске власти, које је и до сада у низу наврата селективно поступало или није поступало по налогу градоначелника”, наводи се, поред осталог, у кривичној пријави.
У Вишем тужилаштву у Јагодини „Политика” је сазнала да дела, којима родитељи терете градоначелника нису из њиховог, већ из домена Основног тужилаштва. Због тога ће пријава бити пребачена првостепеном тужилаштву.
http://www.politika.rs/rubrike/Hronika/Roditelji-podneli-krivicnu-prijavu-protiv-Dragana-Markovica-Palme.sr.html
[...] ВИША (нечиста) СИЛА (у Јагодини) [...]
[...] ВИША (нечиста) СИЛА (у Јагодини) [...]
Portret
Dragan Marković Palma: Aga
Ranko Pivljanin
| 05. 11. 2011.
Ne zna se tačno kad su se, nakon odlaska Turaka, u Srbiju ponovo vratile age – neki će reći da je počelo sa onim Miloševićevim domaćinima Rakom od Trstenika i Bidžom od Svilajnca – ali ih je, u međuvremenu, sve prevazišao neprikosnoveni gospodar Jagodine, stanoviti Dragan Marković Palma. Iako lokal-patriota, on polako prevazilazi okvire svog aginluka sa pretenzijom da uskoro aplicira za vezira. I za sada mu ide više nego dobro.
Ovaj robusni čovek sa izgledom izbacivača iz noćnih klubova, tropskog nadimka i neslućenih sposobnosti, kikbokserske biografije i živopisnih političkih nastupa uporno se trudi da dokaže kako pored onog famoznog američkog, postoji još jedan san – onaj jagodinski
. Koji je neka čudesna kombinacija socijalizma i kapitalizma gde gospodar Palma igra ulogu velikog kapitaliste široke ruke koja hrani siromašne, deli pare, miluje dečicu, venčava neoženjene, svakog poslednjeg petka u mesecu rukuje se sa podanicima koji dolaze da se požale svom mejoru na to što ih tišti. Posle čega njihove muke nestaju, kao njegovom rukom odnesene.
Mada je istom znao da počupa kablove mikrofona na govornici tamošnje skupštine kada je trebalo dokazati da je on taj koji će narod jagodinski, a bogami i šire, povesti u lepšu i srećniju budućnost. To jest tamo gde večito sviraju Šopen i Betoven, a peva Ceca, junice se tele tri puta godišnje, žirafe imaju duple vratove, a prezrele neženje dobijaju vaučer sa potencijalnim mladama pride, za grčke obale. “Nema šta ja da dajem obećanja je sve i bez toga ispunjavam”, reći će ponosno.
Ponekad malo pobrka stvari, pa je pre nekoliko godina pozivao policiju da izvrši državni udar, ali kako se, valjda, u međuvremenu obavestio da je izvođač takvih radova obično vojska, nije više izlazio sa sličnim predlozima. Ili mu ta opcija, iz pozicije skupštinskog poslanika i koalicione klocne aktuelne vlade, više nije odgovarala.
Nakon političkog kaljenja u Stranci srpskog jedinstva Ž. R. Arkana, čuvenog patriote i „poštenog čoveka i domaćina“ (opus citatum – Palma) koga još uvek sa strahom pominju službenici skandinavskih banaka i seljaci po erdutskim vinogradima, on 2004. godine osniva sopstvenu političku partiju.
Bilo je najlogičnije da jedinstveni Palma napravi Jedinstvenu Srbiju. Uskoro je nenadano stiglo i prosvetljenje koje će večni gradonačelnik Jagodine pretočiti u sada već čuvenu rečenicu kako se “patriotizam ne sipa u traktor”. Posle toga se na njegovom putu – kojim je krupnim koracima grabio ka Evropi da je počeo nabijati komplekse i Tomislavu Nikoliću – više ništa nije moglo isprečiti.
Istovremeno, u suprotnom pravcu ka Jagodini i Palmolendu, zoološkom vrtu i akvaparku, hitala je politička elita Srbije, predstavnici diplomatskog kora, a tamo u prvim redovima pored ringa u kojem su se Arkanu u spomen mlatili kik-bokseri, nekoliko puta je viđen i uslikan Gospodar lično. U kome je Palma otkrio novo božanstvo, hvaleći ga u svakoj prilici, sve dok kleto prosvetljenje opet nije udarilo, pa je odlučio da autoritete, uključujući i koalicionog partnera Ivicu Dačića, stavi na mesto.
“Više ne možemo da odlazimo kod ‘tate’ u Beograd i da ‘tata’ iz Beograda govori nama šta ćemo da radimo u Srbiji, ma kako se ‘tata’ zvao i iz koje partije on bio”, reče Palma i potpisa peticiju o decentralizaciji Srbije onih Dinkićevih Ujedinjenih regiona. Koga je, svojevremeno dok je ono bio ministar ekonomije i regionalnog razvoja, bio planirao da mu otvori bazen sa fokama i pomogne oko nabavke pingvina.
A što se decentralizacije tiče, ona, iz Palmine vizure, može da ide do granica Jagodine, a unutra, normalno, ima da bude centralizacija.
Inače, Palma već duže prebacuje Ivici Dačiću koji ga je ozbiljno naljutio uvodeći u vrh SPS-a gej aktivistu Borisa Milićevića.
A izgleda jedino od čega neustrašivi Palma zazire su homoseksualci koje proziva u svakoj prilici, a zbog izjave da su on i njegova stranka „protiv svakog skupa homoseksualaca u Beogradu jer žele da pokažu da je bolest nešto normalno“ zaradio je sudsku presudu za diskriminaciju LGBT populacije (koja, opet preti njemu da će mu odrati kožu s leđa).
Njih je diskriminisao, ali je svim srcem podržao stranačkog kolegu narodnog pevača Radišu Uroševića kad je ovaj nekim zaumnim putevima sudbine završio u Upravnom odboru JP PTT Srbije, ali je ipak bio dovoljno mudar da ga ubrzo napusti. “Radiša Urošević je domaćin i legenda ‘srpske dvojke’, iskusan čovek koji je toliko svadbi otpevao i gde god je bio na veselju, tu se rodilo muško dete!”, preporučivao je Palma svog kandidata.
A ako takav CV nije bio dovoljan za poštanski saobraćaj i one njihove releje, onda nije nijedan. Tužili su ga i roditelji dece koja su se našla na stadionu gde se održavala vežba policije i gde je vazdušni udar od helikoptera na decu u publici prevrnuo reklame, a ugljena prašina iz čuvene „Kolubare“ na kojoj dan traje 25 sati našla se i po njegovim rukama.
Dragan Marković Palma rođen je 2. maja 1960. godine u Končarevu. Biografi su mu od školske spreme iščeprkali Školu učenika u privredi, dok on priznaje samo diplomu životnog fakulteta koji je počeo da studira još od malih nogu pomažući ocu da vadi pesak iz Morave i peče cigle, potom je prešao na vašarske šatre i menadžerisanje pevačima po seoskim terevenkama, da bi prve ozbiljne pare zaradio sa špediterom prevozeći ugalj.
Odatle do predsednika opštine Jagodina, bilo je samo pitanje vremena. Proglašen je za najboljeg menadžera i preduzetnika Srbije 1995. godine. Oženjen je, ima dva sina i petoro unučadi.
http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/287715/Dragan-Markovic-Palma-Aga
[...] ВИША (нечиста) СИЛА (у Јагодини) [...]
[...] ВИША (нечиста) СИЛА (у Јагодини) [...]
[...] ВИША (нечиста) СИЛА (у Јагодини) [...]