This entry was posted on уторак, 29. јуна 2010. at 8:56 pm and is filed under 2018.година. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed.
You can leave a response, or trackback from your own site.
U eksploziji koja se dogodila jutros nešto pre 10 sati u naselju Bošnjačka mahala, u severnom delu Kosovske Mitorvice, povređene su tri osobe, od kojih je jedna u teškom stanju, javlja Beta.
U eksploziji su povređeni građani koji su se okupili na protestu povodom otvaranja kancelarije vlade Kosova u severenom delu Mitrovice. Povređeni su smešteni u mitrovičku bolnicu. Protest je završen bez postignutog dogovora.
Na protestu u blizini Istočnog mosta okupilo se više od 1.000 Srba, a među njih je bačena nepoznata eksplozivna naprava koja je, kako se nezvanično saznaje, dovela do povređivanja najmanje tri osobe.
Načelnik Kosovsko-mitrovačkog okruga Radenko Nedeljković razgovarao je sa predstavnikom Euleksa i zamolio ga da građanima dozvole prilaz i mirni protest ispred kancelarije, a predstavnik Euleksa je kazao da to nije moguće iz bezbednosnih razloga.
Sa građanima su pored Nedeljkovića bili i predsednici opština sa severa Kosova, direktori ustanova i preduzeća, uz opštu saglasnost da narod neće dozvoliti instaliranje institucija takozvane države Kosovo u ovom delu pokrajine.
„Nećemo da nasedamo na priču da je to kancelarija za izdavanje vozačkih i drugih dozvola“, rekao, rekao je predsednik opštine Zubin Potok Slaviša Ristić.
Ristić je dodao da je Euleks pokazao da nije statusno neutralan već da su u predhodnih godinu i po dana radili sve da na severu pokrajine uspostave vlast takozvanog nezavisnog Kosova.
Skup su obezbeđivali pripadnici KPS-a i grčkog Kfor-a, a kancelariju Ministarstva unutrašnjih poslova Kosova specijalne jedinice Euleks policije.
Najava otvaranja ove kancelarije uznemirila je lokalne Srbe, tako da su se jutros u
gradu čule i sirene za uzbunu. Predstavnici okupljenih Srba, koji su protestovali u naselju Bošnjačka Mahala, zahtevali su odustajanje od namere da se otvori pomenuta kancelarija.
Beograd – Da su u pravu svetski analitičari koji tvrde da su Sjedinjene Američke Države i Rusija resetovali odnose, uverili su se i novinari na jučerašnjem prijemu koji je povodom četvrtog jula, Dana nezavisnosti SAD, organizovala ambasadorka Meri Vorlik u rezidenciji u Užičkoj ulici u Beogradu.
Naime, Vorlikova je srdačno dočekala ruskog kolegu Aleksandra Konuzina, a gost je u skladu sa običajima slovenskih naroda tri puta u obraz poljubio američku ambasadorku.
Dačić je rekao da, kao političar, i kao ministar, podržava Povorku ponosa, ali je ocenio da to nije samo pitanje za policiju nego i pitanje za društvo u celini.
On je pozvao predstavnike LGBT udruženja i predstavnike medija da
„isteraju političare na čistac i da ih nateraju da se jasno odrede prema pitanju podrške Paradi ponosa“.
OPTUŽBA PROTIV HRVATASKE KOJU SU SRPSKE NOVINE PREČULE:
ĐINĐIĆEVE UBICE KRILE SE U ZAGREBU UZ PODRŠKU SLUŽBI
Državni sekretar srpskog ministarstva pravde u intervjuu Globusu izneo je ozbiljnu optužbu na račun hrvatske obaveštajne zajednice.
Odlično je što se prvi Sporazum o izručenju potpisuje upravo između Srbije i Hrvatske kao dvije ključne zemlje u regiji, jer se time šalje poruka svima ostalima da je to jedini mogući put. Naravno ne treba zanemariti činjenicu da su to i redoviti zahtjevi koji stižu iz Bruxellesa – govori mi državni sekretar Ministarstva pravde Srbije Slobodan Homen (37) dok sjedimo u njegovu beogradskom uredu dan uoči potpisivanja Sporazuma između Srbije i Hrvatske o međusobnom izručivanju optuženih i osuđenih za organizirani kriminal i korupciju.
Nekoć jedan od lidera antimiloševićevskog Pokreta “Otpor”, a danas član vladajuće stranke DS, Homen je posljednjih godina javno lice pravnih inicijativa srbijanske Vlade, borbe s kriminalnim klanovim i korumpiranim političarima.
“Nije ovo samo tema posljednjih nekoliko dana ili od hapšenja Kalinića i Simovića”, nastavlja Homen. “Prije više od godinu dana imali smo u Beogradu sastanak s hrvatskim Ministarstvom pravosuđa i pokrenuli temu, jer smo prepoznali potrebu i važnost da dođe do sporazuma. Naravno, postojala su formalno-pravna ograničenja, kakvo je i Srbija imala do 2006., kad je izmijenila Ustav, a prošle godine i Zakon o međunarodnoj suradnji. Sporazum se u ovoj prvoj fazi odnosi na organizirani kriminal i korupciju, što je i EU prepoznala kao jedan od glavnih problema regije.
Jesu li kaznena djela taksativno pobrojana u Sporazumu?
– Ne. On se odnosi na ona kaznena djela koja tužiteljstvo opiše kao organizirani kriminal i korupciju. U sljedećoj će se fazi ugovor proširivati i odnosit će se na sva kaznena djela za koja se može izreći kazna dulja od godinu dana. Tu mislim i na ratne zločine. Ovo nije novo rješenje, ono postoji u EU, u kojoj postoji i tijelo za koordinaciju o tome gdje će se suditi, na koji način, po kojem postupku. Pregovaramo i s Italijom, a sa SAD-om smo već faktički parafirali osnove sporazuma. To kao politiku mora slijediti cijela regija, i tek tada ćemo i formalno biti zreli da uđemo u sljedeći stupanj integracije.
S obzirom na to da s BiH i Crnom Gorom zasad nema sporazuma o izručenju, neće li sad one postati “sigurne luke” za mafiju?
– U ovoj fazi sigurno hrvatski i srpski kriminalci neće imati nikakav interes da se kriju u Hrvatskoj ili Srbiji jer to postaje bespredmetno. Naravno da će tražiti utočišta. Sama ideja uzimanja više putovnica i dokumenata nije bila da bi lakše ili teže putovali, nego upravo da imaju ozbiljnu razinu formalno-pravne zaštite od određene države.
Nedavno ste rekli da početkom srpnja očekujete izručenje člana zemunskog klana Sretka Kalinića, osuđenog u odsustvu za ubojstvo premijera Đinđića. On se, pošto ga je ustrijelio Miloš Simović, liječio u Hrvatskoj, a sad mu je određen pritvor od mjesec dana. Stiže vijest da je ponudio suradnju Zagrebu i razna svjedočenja uz uvjet da ga ne izruči Srbiji.
– Sigurno je da je njegov interes da ne dođe u Srbiju jer bi ga u Hrvatskoj tek čekalo suđenje, dokazivanje, utvrđivanje odgovornosti, a u Srbiji bi on automatski bio upućen na izdržavanje kazne od 40 godina. Logično je da pokušava dobiti određeni status u Hrvatskoj. Ali daleko je važnije da postoji jasna politička volja i Hrvatske i Srbije da se taj postupak okonča. Mislim da je jasan pokazatelj da se Sporazum sada potpisuje, i da će se primjenjivati od trenutka potpisa, bez čekanja na ratifikaciju nacionalnih parlamenata. S obzirom na to da postoji čvrst dogovor da se Kalinić nađe u Srbiji, mi smo već podnijeli zahtjev za ekstradiciju. O njemu će, naravno, odlučivati nadležni sud u Hrvatskoj, a on će imati i pravo žalbe jer se moraju ispuniti sve te pretpostavke. Mislim da ne treba imati sumnje da će se njemu suditi u Srbiji, odnosno da će doći na izdržavanje kazne. Postoji i pitanje učinjenih kaznenih djela počinjenih prethodnih godina i u Hrvatskoj, što je još jedan element, a za to međunarodna praksa dopušta ustupanje dokaza, odnosno kaznenog gonjenja. Republika Hrvatska uvijek može odlučiti da mu mi sudimo za kaznena djela koja su se dogodila u Hrvatskoj. Ovo nije prvi takav primjer, jer je do toga došlo i u slučaju Pukanić, gdje je specijalno tužiteljstvo odlučilo koje će se osobe procesuirati u Beogradu a koje u Zagrebu. A simboličan pokazatelj dobre suradnje jest da su u isti dan podignute optužnice i u Beogradu i u Zagrebu za faktički isto kazneno djelo.
Možemo li onda reći da imate signale da će Kalinić biti izručen?
– Da. Imamo. Naravno ovdje govorim o političkoj volji. Vidjet ćemo kakva će biti odluka hrvatskog suda koji je potpuno neovisan. Ali ako govorimo o suradnji dviju vlada, onda postoji jaka politička volja da se Kalinić nađe u Srbiji što prije.
Kalinić treba doći u upravo završeni Specijalni zatvor u Zabeli, gdje ovih dana prvi stanar treba postati, također osuđeni za ubojstvo premijera Đinđića, Milorad Ulemek Legija. Koja se vrsta ispitivanja priprema Kaliniću kad stigne u Srbiju?
– Formalno, prema konvenciji Vijeća Europe, ako je nekome suđeno u odsustvu, kao što je slučaj s Kalinićem i Simovićem, oni imaju pravo zatražiti ponavljanje postupka. Vidjet ćemo hoće li to učiniti, ali je realno da će pokušati. Ključno je da su oni za nas sada pravomoćno osuđeni. Simović se već nalazi na izdržavanju kazne, naći će se i Kalinić čim bude izručen. A tada ulazimo u formalne pretpostavke, odnosno to da se kroz saslušanje utvrdi tko im je davao logističku podršku prethodnih sedam godina, odnosno gdje su se sve nalazili, kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama, kao i o ubojstvu zaštićenog svjedoka u Srbiji 2005., ali i o drugim izvršenim ubojstvima u regiji. Odnosno za koga su radili od 2003. do 2010. godine. Osobno mislim da će biti vrlo teško dati status svjedoka suradnika osobama koje, barem prema navodima, imaju više od trideset ubojstava.
Najavili ste da će Kalinić vjerojatno biti ispitivan i o političkoj pozadini ubojstva premijera Đinđića.
– Apsolutno svi moraju biti ispitivani i o tome. Naravno, treba biti vrlo oprezan kad su u pitanju Simović i Kalinić. Kalinić je prije svega klasičan ubojica, izvršitelj, i veliko je pitanje je li imao bilo kakvo saznanje o političkim kontaktima zemunskog klana. Za Simovića postoje kontradiktorne informacije, od toga da nije imao saznanje do toga da je bio osobni kurir tadašnjeg šefa zemunskog klana Dušana Spasojevića. I da bi eventualno mogao biti svjedok o kontaktima.
Sami ste spomenuli koliko su putovnica imali. Je li to naznaka da su surađivali i s hrvatskim ili srpskim strukturama ili u drugim državama?
– Sakrivati se sedam godina bez ozbiljne podrške drugih kriminalnih grupa, a moguće i dijelova raznih obavještajnih službi, gotovo je nemoguće. Tako da to sigurno mora biti predmet istrage, ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj, ali, naravno, hajdemo prvo utvrditi gdje su sve proveli ovo vrijeme. I vidimo na koji način su putovali i s kojim putnim ispravama. I tko im je omogućio da ih dobiju.
Luka Bojović, kojeg je Kalinić u izjavi hrvatskim vlastima optužio za mnoga nedjela, a koji se nakon uhićenja Joce Amsterdama zbog ubojstva Pukanića bori za lidersku poziciju u regiji, upravo je pobjegao u Južnu Ameriku. Vladimir Milosavljević, zvani Vlada Budala, nedavno je ustvrdio da ga je prije tri mjeseca vidio u Španjolskoj s hrvatskom putovnicom. Znači netko mu ju je morao dati?
– Pitanje je jesu li to krivotvorene putovnice, koje svatko može izraditi ili kupiti, ili su ti dokumenti originalni, koje je netko dobio u skladu s nekom procedurom, što će biti predmet istrage.
Bili ste najglasniji zagovornik oduzimanja nelegalno stečene imovine, kako kriminalaca tako i mnogih korumpiranih političara.
– Bit borbe protiv kriminala nisu samo adekvatne zatvorske kazne, jer kad je u pitanju trgovina drogom, ako nema ubojstva, netko može biti osuđen na pet, šest, sedam godina zatvora, a zapravo zadržati golemu materijalnu korist. Ovaj zakon o oduzimanju imovine ima ozbiljnu preventivnu poruku: ne samo da ćete, ako se budete bavili ovom vrstom kaznenih djela, otići u zatvor nego ste sve to radili uzalud. U ovom trenutku fascinirani smo rezultatima primjene ovog zakona – procjenjujemo da smo ukupno oduzeli imovinu u vrijednosti od 200 milijuna eura! Smatramo da je to pravi put i kad je u pitanju regionalna suradnja. Primijetili smo da su te velike narkogrupe kupovale imovinu ne samo u jednoj zemlji nego svuda po regiji, a odgovaralo im je isto govorno područje, jer su se mnogo lakše uklapali u sredinu.
U nekim ste slučajevima tražili od EU i Švicarske, kao recimo za bivšega direktora Gradske čistoće Dragana Ignjatovića, prebacivanje novčanih depozita kriminalaca i korumpiranih političara. Hoćete li tražiti oduzimanje nelegalne imovine i iz zemalja u regiji?
– Sigurno. S prilično zatvorenom Švicarskom uspjeli smo preko međunarodne pravne pomoći prebaciti prvi milijun eura sa švicarskih računa na račun specijalnog tužiteljstva u Beogradu. Vjerujem da će, kad je u pitanju regija, to biti daleko lakše. Naravno, ni kriminalci nisu naivni. Kroz niz istraga saznajemo da imaju off shore kompanije na raznim otocima, koji su samo protočni kanali novca, pa nema velikog novca u regiji. Ali ove velike narkogrupe nisu samo naš već međunarodni problem, tako da surađujemo po tom pitanju i s američkom DEA-om i pojedinačnim službama svih zemalja. Upravo usporedbom podataka ustanovljena je i imovina Darka Šarića.
Priča se da je narkoboss Šarić dva milijuna eura od prodaje droge zakopao negdje u Istri. Imate li neku indiciju o tome?
– Moguće je da su zakopavali novac. Oni su imali u vidu iskustvo zemunskog klana, koji je takoreći preko noći nestao u okviru akcije “Sablja”. Kad zaradite nekoliko milijardi eura za pet-šest godina, sigurno da imate dovoljno novca i da ga zakopate. Naravno, istraga će pokazati, ali građanima ne bih savjetovao da prekopavaju Istru.
Priča se i o drogi u nekom zagrebačkom stanu kojoj zbog istraga nitko ne smije prići.
– Najveći je problem zemunskog klana što oni nisu očekivali da će tako lako biti pohapšeni i jednostavno skinuti s kriminalnog trona. Druge grupe to vjerojatno imaju u vidu i prave razne “štekove” u raznim zemljama, pogotovo keša, koji im je najvažniji. Utoliko su svjedočenja svih lišenih slobode izuzetno značajna.
Osim kriminala, tu je i korupcija političara i vladinih službenika. U petak smo odgodili intervju jer ste bili na komisiji za aferu “Satelit” koju vodite a koja se bavi time da država mora platiti za nepovoljan i štetan ugovor koji je s Izraelcima sklopio bivši ministar obrane Prvoslav Davinić 2005. godine.
– Izuzetno je važno za državu i demokratske institucije da ne ostanu nerazjašnjene afere iz prošlosti. Nova je vlada ušla u trag velikom broju afera u proteklih deset godina, nastalih iz pohlepe za novcem. Nisu sve dobile adekvatan sudski epilog. To je nama danas otežavajuća okolnost, jer mi se moramo baviti i aferom Satelit, ili propustima u istragama protiv zemunskog klana 2004. godine, i drugim. Ove godine isplaćujemo odštete i za ubojstvo Ivana Stambolića i još neke, što je u stvari učinio još Milošević. Ali od tog tereta ne možete pobjeći. Kao što ne možete pobjeći ni od pitanja pomirenja među narodima. Nismo mi ratovali devedesetih godina, niti bili u poziciji da išta odlučujemo, ali tu odgovornost mi realno snosimo. Kao što se predsjednik Tadić mora ispričati za nešto s čim nije imao nikakve veze kao pojedinac, ali on to radi u ime svih nas.
Građani imaju izuzetno ozbiljan i negativan dojam i percepciju o korupcije u Srbiji. Priznaju nam borbu protiv organiziranog kriminala. A iskorjenjivanje korupcije dug je i težak posao, ne samo za Srbiju nego i za Hrvatsku. Ovih dana smo završili zakon o financiranju političkih stranaka, koje se percipiraju kao ključne u omogućavanju korupcije. Jednostavno tu morate imati oštre sankcije.
Neke ovdašnje afere, po načinu uzimanja mita za državne nabavke, podsjećaju na neke afere koje se otkrivaju u Hrvatskoj. Na primjer početkom lipnja uhićen je direktor Željeznica Srbije Šarinčić pod optužbom da je prisvojio 1,25 milijuna eura pri kupnji lokomotiva iz Švedske i Slovenije.
– Tu je postojala izvanredna suradnja. Sad će istraga pokazati kakve i koje su tu veze bile. Ali kad god imate neku ovlast, a raspolažete velikim novcem, postoji mogućnost zloupotrebe. Naravno da ljudi mogu pokleknuti pred takvim izazovima. Oni koji to učine, moraju biti predmet tužiteljstva. Ali vi morate napraviti takvo društvo da to bude nemoguće.
Koliko ste ovih dana pratili povlačenje njemačkog WAZ-a sa srpskog tržišta i slučaj privatizacije Večernjih novosti? Predsjednik uprave WAZ-a Bodo Hombach u više je navrata spomenuo da je jednom od tajkuna, ne kaže kojem, dao dva milijuna eura, što se ovdje ne priznaje, i čak bio ucijenjen. Hoće li u tom slučaju biti pokrenuta istraga? Ministar financija Mlađan Dinkić rekao je da WAZ Srbiji ne treba.
– Specijalno tužiteljstvo pokrenulo je istragu, utvrđuje sve činjenice i dokaze. Tu imate navode i Stanka Subotića. Mislim da u ovom trenutku ne treba da mi spekuliramo ima li tu ili nema kaznenog djela. Osobno smatram kad je u pitanju i WAZ i Večernje novosti da je to privatno-pravni odnos dvaju tvrtki u koji se država ne treba miješati, osim, naravno, ako se utvrdi u istrazi da su počinjena određena kaznena djela. Istu priču o toj privatizaciji slušamo već godinama. A trebalo se odmah pozabaviti tim problemom. Kad imate problem, vi se hitno morate njime pozabaviti.
Nevjerojatan je raspon stvari kojima se bavite. Uz ostalo ste u komisiji za utvrđivanje tajnih grobnica od 1944. godine. Ima li ta priča povod u osobnoj povijesti. Vi ste preuzeli, dok niste došli u vladu, odvjetnički ured koju je 1934. godine osnovao vaš djed Slobodan Subotić, odvjetnik na suđenju Draži Mihajloviću.
– On je prvo bio tri godine u Mathausenu, i kada se vratio dao je izjavu da u logoru nije postojala ćelija KP, kao što su neki tvrdili, pa je bio odmah uhićen. Hapšen je posle i 1963., pa 1971. nanovo, kad je bio predsjednik odvjetničke komore cijele tadašnje Jugoslavije. Moj angažman ima i veze s obiteljskom poviješću. Ali mislim da je to nešto što se danas mora uraditi. Ustanoviti jesu li komunisti činili zločine od oslobođenja 1944. godine pa sljedećih nekoliko tjedana. Čuven je telegram za Zagreb u kojem se kaže: Malo ubijate. Požurite, nemate vremena. Tada je nekih 200 ljudi strijeljano u Zagrebu bez suđenja.
Generalno, ako je nekih 50.000 ljudi strijeljano u tom periodu, u pet tjedana, to može biti samo politički obračun sa neistomišljenicima. Jer, mogli ste organizirati suđenja, pa dokazivati. I tu ne pričam o ustašama, četnicima ili drugim oružanim formacijama. Pričam o građanstvu koje je tada izgubilo život. O obračunu s nekom intelektualnom elitom. Danas utvrđivati kaznenu odgovornost nema mnogo smisla, jer su svi počinitelji uglavnom već umrli i to je dio povijesti. Zato smo mi i osnovali komisiju bez nekih političkih predznaka, u čijem naslovu stoji da se bavi utvrđivanjem grobnica nestalih osoba. Zanimljivo je da su u arhivima tadašnje državne sigurnosti pronađeni popisi devedeset posto svih strijeljanih osoba, ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj i Sloveniji. Dugo je Slovenija tražila od nas da ih dostavimo, ali je stajala oznaka povjerljivosti. Mi smo je prije mjesec dana skinuli. Te popise namjeravamo podijeliti sa svim državnim komisijama da se utvrdi tko je gdje izgubio život. Osnovna je ideja da se stavi na web-site koji je već počeo raditi, da se objave imena onih koji su stradali u ta dva tjedna, i zbog njihove djece, obilježe grobna mjesta, i tako stavi tačka na taj dio povijesti.
KOSMET VIA KOSMOS 
U eksploziji koja se dogodila jutros nešto pre 10 sati u naselju Bošnjačka mahala, u severnom delu Kosovske Mitorvice, povređene su tri osobe, od kojih je jedna u teškom stanju, javlja Beta.
U eksploziji su povređeni građani koji su se okupili na protestu povodom otvaranja kancelarije vlade Kosova u severenom delu Mitrovice. Povređeni su smešteni u mitrovičku bolnicu. Protest je završen bez postignutog dogovora.
Na protestu u blizini Istočnog mosta okupilo se više od 1.000 Srba, a među njih je bačena nepoznata eksplozivna naprava koja je, kako se nezvanično saznaje, dovela do povređivanja najmanje tri osobe.
Načelnik Kosovsko-mitrovačkog okruga Radenko Nedeljković razgovarao je sa predstavnikom Euleksa i zamolio ga da građanima dozvole prilaz i mirni protest ispred kancelarije, a predstavnik Euleksa je kazao da to nije moguće iz bezbednosnih razloga.
Sa građanima su pored Nedeljkovića bili i predsednici opština sa severa Kosova, direktori ustanova i preduzeća, uz opštu saglasnost da narod neće dozvoliti instaliranje institucija takozvane države Kosovo u ovom delu pokrajine.
„Nećemo da nasedamo na priču da je to kancelarija za izdavanje vozačkih i drugih dozvola“, rekao, rekao je predsednik opštine Zubin Potok Slaviša Ristić.
Ristić je dodao da je Euleks pokazao da nije statusno neutralan već da su u predhodnih godinu i po dana radili sve da na severu pokrajine uspostave vlast takozvanog nezavisnog Kosova.
Skup su obezbeđivali pripadnici KPS-a i grčkog Kfor-a, a kancelariju Ministarstva unutrašnjih poslova Kosova specijalne jedinice Euleks policije.
Najava otvaranja ove kancelarije uznemirila je lokalne Srbe, tako da su se jutros u
gradu čule i sirene za uzbunu. Predstavnici okupljenih Srba, koji su protestovali u naselju Bošnjačka Mahala, zahtevali su odustajanje od namere da se otvori pomenuta kancelarija.
02.07.2010.
Beograd – Da su u pravu svetski analitičari koji tvrde da su Sjedinjene Američke Države i Rusija resetovali odnose, uverili su se i novinari na jučerašnjem prijemu koji je povodom četvrtog jula, Dana nezavisnosti SAD, organizovala ambasadorka Meri Vorlik u rezidenciji u Užičkoj ulici u Beogradu.
Naime, Vorlikova je srdačno dočekala ruskog kolegu Aleksandra Konuzina, a gost je u skladu sa običajima slovenskih naroda tri puta u obraz poljubio američku ambasadorku.
http://www.danas.rs/danasrs/svet/globus/odnosi_sad_i_rusije_resetovani_i_na_dedinju.12.html?news_id=194175
Dačić je rekao da, kao političar, i kao ministar, podržava Povorku ponosa, ali je ocenio da to nije samo pitanje za policiju nego i pitanje za društvo u celini.
On je pozvao predstavnike LGBT udruženja i predstavnike medija da
„isteraju političare na čistac i da ih nateraju da se jasno odrede prema pitanju podrške Paradi ponosa“.
http://www.danas.rs/danasrs/iz_sata_u_sat/dacic_i_ciplic_podrzali_odrzavanje_povorke_ponosa.83.html?news_id=22686
OPTUŽBA PROTIV HRVATASKE KOJU SU SRPSKE NOVINE PREČULE:
ĐINĐIĆEVE UBICE KRILE SE U ZAGREBU UZ PODRŠKU SLUŽBI
Državni sekretar srpskog ministarstva pravde u intervjuu Globusu izneo je ozbiljnu optužbu na račun hrvatske obaveštajne zajednice.
Odlično je što se prvi Sporazum o izručenju potpisuje upravo između Srbije i Hrvatske kao dvije ključne zemlje u regiji, jer se time šalje poruka svima ostalima da je to jedini mogući put. Naravno ne treba zanemariti činjenicu da su to i redoviti zahtjevi koji stižu iz Bruxellesa – govori mi državni sekretar Ministarstva pravde Srbije Slobodan Homen (37) dok sjedimo u njegovu beogradskom uredu dan uoči potpisivanja Sporazuma između Srbije i Hrvatske o međusobnom izručivanju optuženih i osuđenih za organizirani kriminal i korupciju.
Nekoć jedan od lidera antimiloševićevskog Pokreta “Otpor”, a danas član vladajuće stranke DS, Homen je posljednjih godina javno lice pravnih inicijativa srbijanske Vlade, borbe s kriminalnim klanovim i korumpiranim političarima.
“Nije ovo samo tema posljednjih nekoliko dana ili od hapšenja Kalinića i Simovića”, nastavlja Homen. “Prije više od godinu dana imali smo u Beogradu sastanak s hrvatskim Ministarstvom pravosuđa i pokrenuli temu, jer smo prepoznali potrebu i važnost da dođe do sporazuma. Naravno, postojala su formalno-pravna ograničenja, kakvo je i Srbija imala do 2006., kad je izmijenila Ustav, a prošle godine i Zakon o međunarodnoj suradnji. Sporazum se u ovoj prvoj fazi odnosi na organizirani kriminal i korupciju, što je i EU prepoznala kao jedan od glavnih problema regije.
Jesu li kaznena djela taksativno pobrojana u Sporazumu?
– Ne. On se odnosi na ona kaznena djela koja tužiteljstvo opiše kao organizirani kriminal i korupciju. U sljedećoj će se fazi ugovor proširivati i odnosit će se na sva kaznena djela za koja se može izreći kazna dulja od godinu dana. Tu mislim i na ratne zločine. Ovo nije novo rješenje, ono postoji u EU, u kojoj postoji i tijelo za koordinaciju o tome gdje će se suditi, na koji način, po kojem postupku. Pregovaramo i s Italijom, a sa SAD-om smo već faktički parafirali osnove sporazuma. To kao politiku mora slijediti cijela regija, i tek tada ćemo i formalno biti zreli da uđemo u sljedeći stupanj integracije.
S obzirom na to da s BiH i Crnom Gorom zasad nema sporazuma o izručenju, neće li sad one postati “sigurne luke” za mafiju?
– U ovoj fazi sigurno hrvatski i srpski kriminalci neće imati nikakav interes da se kriju u Hrvatskoj ili Srbiji jer to postaje bespredmetno. Naravno da će tražiti utočišta. Sama ideja uzimanja više putovnica i dokumenata nije bila da bi lakše ili teže putovali, nego upravo da imaju ozbiljnu razinu formalno-pravne zaštite od određene države.
Nedavno ste rekli da početkom srpnja očekujete izručenje člana zemunskog klana Sretka Kalinića, osuđenog u odsustvu za ubojstvo premijera Đinđića. On se, pošto ga je ustrijelio Miloš Simović, liječio u Hrvatskoj, a sad mu je određen pritvor od mjesec dana. Stiže vijest da je ponudio suradnju Zagrebu i razna svjedočenja uz uvjet da ga ne izruči Srbiji.
– Sigurno je da je njegov interes da ne dođe u Srbiju jer bi ga u Hrvatskoj tek čekalo suđenje, dokazivanje, utvrđivanje odgovornosti, a u Srbiji bi on automatski bio upućen na izdržavanje kazne od 40 godina. Logično je da pokušava dobiti određeni status u Hrvatskoj. Ali daleko je važnije da postoji jasna politička volja i Hrvatske i Srbije da se taj postupak okonča. Mislim da je jasan pokazatelj da se Sporazum sada potpisuje, i da će se primjenjivati od trenutka potpisa, bez čekanja na ratifikaciju nacionalnih parlamenata. S obzirom na to da postoji čvrst dogovor da se Kalinić nađe u Srbiji, mi smo već podnijeli zahtjev za ekstradiciju. O njemu će, naravno, odlučivati nadležni sud u Hrvatskoj, a on će imati i pravo žalbe jer se moraju ispuniti sve te pretpostavke. Mislim da ne treba imati sumnje da će se njemu suditi u Srbiji, odnosno da će doći na izdržavanje kazne. Postoji i pitanje učinjenih kaznenih djela počinjenih prethodnih godina i u Hrvatskoj, što je još jedan element, a za to međunarodna praksa dopušta ustupanje dokaza, odnosno kaznenog gonjenja. Republika Hrvatska uvijek može odlučiti da mu mi sudimo za kaznena djela koja su se dogodila u Hrvatskoj. Ovo nije prvi takav primjer, jer je do toga došlo i u slučaju Pukanić, gdje je specijalno tužiteljstvo odlučilo koje će se osobe procesuirati u Beogradu a koje u Zagrebu. A simboličan pokazatelj dobre suradnje jest da su u isti dan podignute optužnice i u Beogradu i u Zagrebu za faktički isto kazneno djelo.
Možemo li onda reći da imate signale da će Kalinić biti izručen?
– Da. Imamo. Naravno ovdje govorim o političkoj volji. Vidjet ćemo kakva će biti odluka hrvatskog suda koji je potpuno neovisan. Ali ako govorimo o suradnji dviju vlada, onda postoji jaka politička volja da se Kalinić nađe u Srbiji što prije.
Kalinić treba doći u upravo završeni Specijalni zatvor u Zabeli, gdje ovih dana prvi stanar treba postati, također osuđeni za ubojstvo premijera Đinđića, Milorad Ulemek Legija. Koja se vrsta ispitivanja priprema Kaliniću kad stigne u Srbiju?
– Formalno, prema konvenciji Vijeća Europe, ako je nekome suđeno u odsustvu, kao što je slučaj s Kalinićem i Simovićem, oni imaju pravo zatražiti ponavljanje postupka. Vidjet ćemo hoće li to učiniti, ali je realno da će pokušati. Ključno je da su oni za nas sada pravomoćno osuđeni. Simović se već nalazi na izdržavanju kazne, naći će se i Kalinić čim bude izručen. A tada ulazimo u formalne pretpostavke, odnosno to da se kroz saslušanje utvrdi tko im je davao logističku podršku prethodnih sedam godina, odnosno gdje su se sve nalazili, kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama, kao i o ubojstvu zaštićenog svjedoka u Srbiji 2005., ali i o drugim izvršenim ubojstvima u regiji. Odnosno za koga su radili od 2003. do 2010. godine. Osobno mislim da će biti vrlo teško dati status svjedoka suradnika osobama koje, barem prema navodima, imaju više od trideset ubojstava.
Najavili ste da će Kalinić vjerojatno biti ispitivan i o političkoj pozadini ubojstva premijera Đinđića.
– Apsolutno svi moraju biti ispitivani i o tome. Naravno, treba biti vrlo oprezan kad su u pitanju Simović i Kalinić. Kalinić je prije svega klasičan ubojica, izvršitelj, i veliko je pitanje je li imao bilo kakvo saznanje o političkim kontaktima zemunskog klana. Za Simovića postoje kontradiktorne informacije, od toga da nije imao saznanje do toga da je bio osobni kurir tadašnjeg šefa zemunskog klana Dušana Spasojevića. I da bi eventualno mogao biti svjedok o kontaktima.
Sami ste spomenuli koliko su putovnica imali. Je li to naznaka da su surađivali i s hrvatskim ili srpskim strukturama ili u drugim državama?
– Sakrivati se sedam godina bez ozbiljne podrške drugih kriminalnih grupa, a moguće i dijelova raznih obavještajnih službi, gotovo je nemoguće. Tako da to sigurno mora biti predmet istrage, ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj, ali, naravno, hajdemo prvo utvrditi gdje su sve proveli ovo vrijeme. I vidimo na koji način su putovali i s kojim putnim ispravama. I tko im je omogućio da ih dobiju.
Luka Bojović, kojeg je Kalinić u izjavi hrvatskim vlastima optužio za mnoga nedjela, a koji se nakon uhićenja Joce Amsterdama zbog ubojstva Pukanića bori za lidersku poziciju u regiji, upravo je pobjegao u Južnu Ameriku. Vladimir Milosavljević, zvani Vlada Budala, nedavno je ustvrdio da ga je prije tri mjeseca vidio u Španjolskoj s hrvatskom putovnicom. Znači netko mu ju je morao dati?
– Pitanje je jesu li to krivotvorene putovnice, koje svatko može izraditi ili kupiti, ili su ti dokumenti originalni, koje je netko dobio u skladu s nekom procedurom, što će biti predmet istrage.
Bili ste najglasniji zagovornik oduzimanja nelegalno stečene imovine, kako kriminalaca tako i mnogih korumpiranih političara.
– Bit borbe protiv kriminala nisu samo adekvatne zatvorske kazne, jer kad je u pitanju trgovina drogom, ako nema ubojstva, netko može biti osuđen na pet, šest, sedam godina zatvora, a zapravo zadržati golemu materijalnu korist. Ovaj zakon o oduzimanju imovine ima ozbiljnu preventivnu poruku: ne samo da ćete, ako se budete bavili ovom vrstom kaznenih djela, otići u zatvor nego ste sve to radili uzalud. U ovom trenutku fascinirani smo rezultatima primjene ovog zakona – procjenjujemo da smo ukupno oduzeli imovinu u vrijednosti od 200 milijuna eura! Smatramo da je to pravi put i kad je u pitanju regionalna suradnja. Primijetili smo da su te velike narkogrupe kupovale imovinu ne samo u jednoj zemlji nego svuda po regiji, a odgovaralo im je isto govorno područje, jer su se mnogo lakše uklapali u sredinu.
U nekim ste slučajevima tražili od EU i Švicarske, kao recimo za bivšega direktora Gradske čistoće Dragana Ignjatovića, prebacivanje novčanih depozita kriminalaca i korumpiranih političara. Hoćete li tražiti oduzimanje nelegalne imovine i iz zemalja u regiji?
– Sigurno. S prilično zatvorenom Švicarskom uspjeli smo preko međunarodne pravne pomoći prebaciti prvi milijun eura sa švicarskih računa na račun specijalnog tužiteljstva u Beogradu. Vjerujem da će, kad je u pitanju regija, to biti daleko lakše. Naravno, ni kriminalci nisu naivni. Kroz niz istraga saznajemo da imaju off shore kompanije na raznim otocima, koji su samo protočni kanali novca, pa nema velikog novca u regiji. Ali ove velike narkogrupe nisu samo naš već međunarodni problem, tako da surađujemo po tom pitanju i s američkom DEA-om i pojedinačnim službama svih zemalja. Upravo usporedbom podataka ustanovljena je i imovina Darka Šarića.
Priča se da je narkoboss Šarić dva milijuna eura od prodaje droge zakopao negdje u Istri. Imate li neku indiciju o tome?
– Moguće je da su zakopavali novac. Oni su imali u vidu iskustvo zemunskog klana, koji je takoreći preko noći nestao u okviru akcije “Sablja”. Kad zaradite nekoliko milijardi eura za pet-šest godina, sigurno da imate dovoljno novca i da ga zakopate. Naravno, istraga će pokazati, ali građanima ne bih savjetovao da prekopavaju Istru.
Priča se i o drogi u nekom zagrebačkom stanu kojoj zbog istraga nitko ne smije prići.
– Najveći je problem zemunskog klana što oni nisu očekivali da će tako lako biti pohapšeni i jednostavno skinuti s kriminalnog trona. Druge grupe to vjerojatno imaju u vidu i prave razne “štekove” u raznim zemljama, pogotovo keša, koji im je najvažniji. Utoliko su svjedočenja svih lišenih slobode izuzetno značajna.
Osim kriminala, tu je i korupcija političara i vladinih službenika. U petak smo odgodili intervju jer ste bili na komisiji za aferu “Satelit” koju vodite a koja se bavi time da država mora platiti za nepovoljan i štetan ugovor koji je s Izraelcima sklopio bivši ministar obrane Prvoslav Davinić 2005. godine.
– Izuzetno je važno za državu i demokratske institucije da ne ostanu nerazjašnjene afere iz prošlosti. Nova je vlada ušla u trag velikom broju afera u proteklih deset godina, nastalih iz pohlepe za novcem. Nisu sve dobile adekvatan sudski epilog. To je nama danas otežavajuća okolnost, jer mi se moramo baviti i aferom Satelit, ili propustima u istragama protiv zemunskog klana 2004. godine, i drugim. Ove godine isplaćujemo odštete i za ubojstvo Ivana Stambolića i još neke, što je u stvari učinio još Milošević. Ali od tog tereta ne možete pobjeći. Kao što ne možete pobjeći ni od pitanja pomirenja među narodima. Nismo mi ratovali devedesetih godina, niti bili u poziciji da išta odlučujemo, ali tu odgovornost mi realno snosimo. Kao što se predsjednik Tadić mora ispričati za nešto s čim nije imao nikakve veze kao pojedinac, ali on to radi u ime svih nas.
Građani imaju izuzetno ozbiljan i negativan dojam i percepciju o korupcije u Srbiji. Priznaju nam borbu protiv organiziranog kriminala. A iskorjenjivanje korupcije dug je i težak posao, ne samo za Srbiju nego i za Hrvatsku. Ovih dana smo završili zakon o financiranju političkih stranaka, koje se percipiraju kao ključne u omogućavanju korupcije. Jednostavno tu morate imati oštre sankcije.
Neke ovdašnje afere, po načinu uzimanja mita za državne nabavke, podsjećaju na neke afere koje se otkrivaju u Hrvatskoj. Na primjer početkom lipnja uhićen je direktor Željeznica Srbije Šarinčić pod optužbom da je prisvojio 1,25 milijuna eura pri kupnji lokomotiva iz Švedske i Slovenije.
– Tu je postojala izvanredna suradnja. Sad će istraga pokazati kakve i koje su tu veze bile. Ali kad god imate neku ovlast, a raspolažete velikim novcem, postoji mogućnost zloupotrebe. Naravno da ljudi mogu pokleknuti pred takvim izazovima. Oni koji to učine, moraju biti predmet tužiteljstva. Ali vi morate napraviti takvo društvo da to bude nemoguće.
Koliko ste ovih dana pratili povlačenje njemačkog WAZ-a sa srpskog tržišta i slučaj privatizacije Večernjih novosti? Predsjednik uprave WAZ-a Bodo Hombach u više je navrata spomenuo da je jednom od tajkuna, ne kaže kojem, dao dva milijuna eura, što se ovdje ne priznaje, i čak bio ucijenjen. Hoće li u tom slučaju biti pokrenuta istraga? Ministar financija Mlađan Dinkić rekao je da WAZ Srbiji ne treba.
– Specijalno tužiteljstvo pokrenulo je istragu, utvrđuje sve činjenice i dokaze. Tu imate navode i Stanka Subotića. Mislim da u ovom trenutku ne treba da mi spekuliramo ima li tu ili nema kaznenog djela. Osobno smatram kad je u pitanju i WAZ i Večernje novosti da je to privatno-pravni odnos dvaju tvrtki u koji se država ne treba miješati, osim, naravno, ako se utvrdi u istrazi da su počinjena određena kaznena djela. Istu priču o toj privatizaciji slušamo već godinama. A trebalo se odmah pozabaviti tim problemom. Kad imate problem, vi se hitno morate njime pozabaviti.
Nevjerojatan je raspon stvari kojima se bavite. Uz ostalo ste u komisiji za utvrđivanje tajnih grobnica od 1944. godine. Ima li ta priča povod u osobnoj povijesti. Vi ste preuzeli, dok niste došli u vladu, odvjetnički ured koju je 1934. godine osnovao vaš djed Slobodan Subotić, odvjetnik na suđenju Draži Mihajloviću.
– On je prvo bio tri godine u Mathausenu, i kada se vratio dao je izjavu da u logoru nije postojala ćelija KP, kao što su neki tvrdili, pa je bio odmah uhićen. Hapšen je posle i 1963., pa 1971. nanovo, kad je bio predsjednik odvjetničke komore cijele tadašnje Jugoslavije. Moj angažman ima i veze s obiteljskom poviješću. Ali mislim da je to nešto što se danas mora uraditi. Ustanoviti jesu li komunisti činili zločine od oslobođenja 1944. godine pa sljedećih nekoliko tjedana. Čuven je telegram za Zagreb u kojem se kaže: Malo ubijate. Požurite, nemate vremena. Tada je nekih 200 ljudi strijeljano u Zagrebu bez suđenja.
Generalno, ako je nekih 50.000 ljudi strijeljano u tom periodu, u pet tjedana, to može biti samo politički obračun sa neistomišljenicima. Jer, mogli ste organizirati suđenja, pa dokazivati. I tu ne pričam o ustašama, četnicima ili drugim oružanim formacijama. Pričam o građanstvu koje je tada izgubilo život. O obračunu s nekom intelektualnom elitom. Danas utvrđivati kaznenu odgovornost nema mnogo smisla, jer su svi počinitelji uglavnom već umrli i to je dio povijesti. Zato smo mi i osnovali komisiju bez nekih političkih predznaka, u čijem naslovu stoji da se bavi utvrđivanjem grobnica nestalih osoba. Zanimljivo je da su u arhivima tadašnje državne sigurnosti pronađeni popisi devedeset posto svih strijeljanih osoba, ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj i Sloveniji. Dugo je Slovenija tražila od nas da ih dostavimo, ali je stajala oznaka povjerljivosti. Mi smo je prije mjesec dana skinuli. Te popise namjeravamo podijeliti sa svim državnim komisijama da se utvrdi tko je gdje izgubio život. Osnovna je ideja da se stavi na web-site koji je već počeo raditi, da se objave imena onih koji su stradali u ta dva tjedna, i zbog njihove djece, obilježe grobna mjesta, i tako stavi tačka na taj dio povijesti.
Globus, Zagreb
http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/ubojice-premijera-dindica-nisu-se-mogle-skrivati-u-rh-bez-pomoci-sluzbi?sid=f0c96ff67af743b40d2d7b590107dfc8